Kategorije

Udruženje Urban: Političare ne zanima Muzej ratnog djetinjstva

Iako u Kantonu Sarajevo ima tek 15-ak aktivnih muzeja, te pored toga što su u posljednjih 20 godina otvorena tek 2-3 nova muzejsko-galerijska prostora, lokalni političari ne iskazuju puno interesa za inicijative koje bi obogatile kulturnu i turističku ponudu grada.

Prošle godine je najavljeno otvaranje Muzeja ratnog djetinjstva u Sarajevu. Iza projekta stoji Udruženje Urban, izuzetno efikasna kulturna organizacija, koja je uz samo 4% finansiranja iz budžetskih izvora već realizirala niz važnih projekata za grad Sarajevo, poput monografije “Sarajevo – moj grad, mjesto susreta”, šest festivala “Fotografija godine BiH”, koji sada nosi naziv “Balkan Photo Festival”, i ubjedljivo je najveći fotografski događaj u zemlji, te knjige “Djetinjstvo u ratu” koja je prevedena na nekoliko jezika i promovirana širom svijeta. Političari ne znaju za Udruženje Urban jer ga nisu finansirali. Ne znaju ni za naše projekte, jer ih kultura ne zanima.

Udruženje Urban pronašlo je sredstva za Muzej ratnog djetinjstva iz međunarodnih i vlastitih izvora. Tim od 10-ak eksperata radi godinu dana na formiranju kolekcije za budući Muzej. U toj kolekciji već se nalaze hiljade uspomena (predmeta, dokumenata, priča i video svjedočenja) o odrastanju u ratu, koje su sada spremne da budu izložene. U stvaranje kolekcije za Muzej ratnog djetinjstva uključene su stotine građana i građanki BiH.

Tražeći adekvatan prostor u koji ćemo investirati pozamašna sredstva kako bismo ga opremili, a nakon toga ga unajmljivati, Urban je kontaktirao i podršku tražio od lokalnih vlasti. Urban nije tražio novac, jer znamo da novca hronično nema (za kulturu), niti je tražio nešto besplatno. Urban je tražio pomoć za pronalaženje javnog prostora koji ćemo unajmljivati po tržišnoj cijeni.

Jedan od načelnika na naš dopis nije odgovorio preko godinu dana. Drugi načelnik odgovorio je ekspresno pozivom na sastanak sutradan. Predstavnik Urbana na sastanak je došao sa izvedbenom studijom, finansijskom analizom investicije i drugim relevantnim materijalima. Načelnik ga je zapravo primio na skupni sastanak s građanima. Bilo je tu građana koji traže jednokratnu hitnu novčanu pomoć, onih kojima prokišnjava krov, građanin kojem se osipa cesta ispod garaže, gospođa koja ne može plaćati kiriju za prodavnicu itd. Nakon dvije minute razgovora u takvim okolnostima, načelnik je uputio predstavnika Urbana na relevantnu općinsku službu u kojoj nam “nisu mogli pomoći, jer to što ima prostora, bude na javnom pozivu.” Pomoć smo tražili i od drugih nivoa vlasti, od kojih su neki obećali, a neki pokušali pomoći. Niko još nije uradio ništa.

Muzej ratnog djetinjstva na ovaj je način izložen višestrukim nepotrebnim rizicima i gurnut u poziciju da za izložbeni prostor unajmi prostor od privatnog vlasnika. Iako već ostvarujemo saradnju s muzejskim institucijama širom svijeta, imamo respektabilnu metodologiju i prateće alate, iako smo izgradili zanimljivu i reprezentativnu kolekciju, iako smo počeli s produkcijom edukacijskih materijala koji će biti korišteni za škole, iako je ovo nastavak projekta čiji je prvi produkt, knjiga “Djetinjstvo u ratu”, ostvarila značajne uspjehe i u dalekom Japanu, iako nismo tražili novac ili besplatan prostor, mi još uvijek ne možemo da nametnemo Muzej ratnog djetinjstva kao projekt od značaja za grad lokalnim političarima. Oni ne shvataju, ili ih ne zanima, koliko Muzej ratnog djetinjstva može doprinijeti našem društvu na individualnom, ali i kolektivnom nivou. Još uvijek nije kasno, ali jeste posljednji trenutak, da se promijeni odnos prema Muzeju ratnog djetinjstva.

Oznake:
<
12672050_1339330119426323_2941521045420423287_o

Piano Fest “Tattile”

>
Dusica, blog

Moje zrelo, balkansko vjenčanje by Dušica #dajdatum

gallery_110795_11-1200x800

Preporuka

Galerija 11/07/95 na prvom mjestu među svim kulturnim,...