Kategorije

Tvrtko Milović – novinar i kolekcionar

Nekadašnji novinar Televizije Sarajevo, Glasa Amerike, danas Face TV-ija Tvrtko Milović za Backstage.ba govori o svom drugom zanimanju, govori o kolekcionarstvu. Tvrtko kaže da je kolekcionarstvo samo sebi svrha i osim zadovoljstva skupljanja, nema druge svrhe…tržište stripova je jako živo, ali za vanjski svijet – potpuno nevidljivo…deveta umjetnost je zanemarena…diranja stripova nema, a ni posuđivanja, zadnji je posudio 1994. godine. Poznanik ga je presavio kako nije trebao, i to je kraj posudbi za sva vremena…novčana vrijednost njegove kolekcije je daleko ispod emotivne…naravno ima još…

Backstage: Kolekcionar od kada…kojih stripova…gdje ih nalazite, da li je ovo skup hobi?
Teško je odrediti trenutak kada čitač stripova postaje kolekcionar. Postoje ljudi koji ih čitaju, skupljaju i oni koji rade oboje. Ja sam stripove počeo dobijati onda kada je otac htio na miru čitati novine. Naravno, sve je počelo od obiteljskog naslijeđa koje nalaže da se pisana riječ “ne baca” pa sam tako krenuo gomilati pročitane stripove. U ratu sam izgubio cijelu kolekciju, da bih je već 1993. počeo obnavljati. Do danas.

Kolekcionarstvo je dosta rašireno u BiH, I tu se ima mnogo toga za reći. Što se tiče strip kolekcionarstva, ono čini cijelu subkulturu koja egzistira neprimjećeno već decenijama. Kolekcionari stripova su danas obično momci u tridesetim i četrdesetim godinama života, jer strip kolekcionarstvo se izgleda nije prenijelo na mlađe generacije. Ljudi skupljaju mnogo različitih vrsta stripova, od umjetničkih do komercijalnih. U tom pogledu ja nisam posebno originalan, jer skupljam Bonnelijeve stripove koji su kod nas prilično popularni. Dakle, to su Zagor, Teks, Dylan Dog i ostali junaci. Kolekcija na koju sam posebno ponosan je kolekcija prijeratne Zlatne serije. Ona je izlazila od kraja šezdesetih godina do rata. Nažalost, teže je naći rane primjerke (a i dosta su skupi) pa se nisam ni posebno trudio oko toga. Moja je kolekcija ograničena na drugu polovinu Zlatne Serije. Što se troškova tiče, nisu to neki troškovi ako je kolekcionar strpljiv i predan. Strip na kiosku košta oko 4,5 KM, a stari strip Zlatne Serije se može naći i za 2 KM. Naravno, što je broj niži cijena je veća. Tako jedan strip može doseći cijenu i do 500 Eura. Taj nažalost nemam :-) Sve u svemu, ne košta to puno, ali ima i potpuno opsesivnih kolekcionara koji su u stanju potrošiti zaista mnogo novca…

1779429_10151862900421566_1509837865_n

Backstage: Kako reaguju ljudi kada saznaju da čitate/sakupljate stripove? Čudni pogledi…iznenađenje…
Ljudi su kod nas izgleda nesposobni da shvate što znači kolekcionarstvo. Nekima je potpuno nejasan motiv “skupljanja” nečega, pogotovo nečeg što nema posebnu materijalnu vrijednost. Osobno se često nađem u frustrirajućoj poziciji da objašnjavam zašto uopće skupljam stripove, a nerijetko i da se pravdam. I onda slijedi pitanje: “Šta ćeš kada skupiš sve!?”. Mislim da je to pitanje koje prosječnog kolekcionara izbezumi. I tu otprilike završava normalna komunikacija. Dakle, kolekcionarstvo je samo sebi svrha, i osim zadovoljstva skupljanja, nema druge svrhe. Kome to nije jasno, onda se nema što dodatno objašnjavati.

1654534_10151862900636566_533696428_n

Backstage: Postoji li nešto kao razmjena stripova u Sarajevu, postoji li mjesto gdje se stripovi mogu kupiti ( mislim na stare )?
Nema posebne lokacija za trgovinu. Ima stripoteka na baščaršiji, koja je dobra za ljubitelje čitanja stripa, ali za kolekcionare nije nešto zahvalna. Također, ima štand na pijaci kod Merkatora, gdje se može naći dobrih stripova, i to jeftino. Ali osim toga, nemoguće je doći do stripa osim putem internet trgovine. U tom pogledu, BiH tržište je solidno. Ima nekoliko “dilera” stripova koji preprodaju na području cijele Jugoslavije. Inače, sve države bivše Jugoslavije čine jedinstveno tržište stripova, što je i logično jer je ogromna većina kolekcionara počela skupljati stripove prije rata, pa su te veze ostale. Razmjenjuje se preko foruma, ali i pošte. Uglavnom, tržište je jako živo, ali za vanjski svijet – potpuno nevidljivo.

1800814_10151862900651566_1756752965_n

Backstage: Da li je deveta umjetnost danas zanemarena?
Naravno da je zanemarena. Ljudi koji ne razumiju strip najčešće ga vežu za umjetnost posvećenu djeci, što je pogrešno koliko može biti. Ljudima koji nikad nisu pročitali strip, a takvih je otprilike onoliko koliko je i onih koji nikad nisu otišli na neku izložbu, teško je objasniti da strip ima sadržaj. Crteži u stripu nisu ništa manje vrijedni od teksta u nekom romanu. Zbog ovih banalnih predrasuda, strip umjetnost je na marginama ionako marginalizirane umjetnosti. Zbog toga ne trpi samo strip, nego i oni koji čitaju strip jer ih se obilježava kao čudake. A da ne govorim o kolekcionarima…

1743382_10151862127461566_1772880155_n

Backstage: Sakupljate li i stripove na kojima je recimo hemijskom olovkom nešto napisano, ili se malo uvrnula stranica…da li pazite na te detalje?
Odlično pitanje :-). Kolekcionari su posebno alergični na oštećenja ili šaranje stripova. Osobno, kada kupujem strip na kiosku, onda ga dobro pregledam da nije oštećen, zgužvan ili pošaran. Divljaci koji rade na transportu tiska tretiraju strip kao novine, pa ga bacaju i šutaju. A onda strip dođe kod prodavača koji ga još pošara olovkom. Tako da je teško kupiti neoštećen strip. Ali nađe se. Malo čudno izgledam dok tražim strip u gomili identičnih stripova, ali pretrpim čudne poglede prodavačica i nađem ono što mi treba. Kada je riječ o starim stripovima, ne mogu sebi priuštiti taj luksuz. Naravno, gledam da je u što boljem stanju, ali prihvatim ono što nađem. Ipak se radi o stripovima slabe kvalitete papira starim od 45-25 godina.

1743356_10151862127511566_3170001_n

Backstage: Kako ukućani reagiraju na vaš hobi…preciznije na prostor gdje stoje stripovi, a moglo bi nešto praktičnije :-)…kćerka?
S
vi koji me poznaju znaju kakav tretman imaju stripovi: nema čitanja, premještanja, diranja, otvaranja… čak ni dužeg gledanja :-). Šalim se, naravno. U svakom slučaju, diranja nema jer oni koji ne poštuju strip obično ga tretiraju kao novine: saviju ga i time trajno oštete.

Stripovi srećom ne zauzimaju mnogo mjesta u kući, a lijepo ih je i za vidjeti. Tako da su u svakom slučaju ukras u kući. Kćerka je još uvijek mala, i do sada nije pokazala zanimanje za njih. Naravno, roditelj kolekcionar uvijek potajno priželjkuje da dijete nastavi ljubav skupljanja, ali ja priželjkujem potpuni i trajni izostanak zanimanja za stripove :-).

1608862_10151862120336566_1606170047_n

Backstage: Posuđujete li stripove?
Nema toga kod kolekcionara. Zadnji sam posudio 1994. godine. Poznanik ga je presavio kako nije trebao, i to je kraj posudbi za sva vremena.

Backstage: Ima li vaša kolekcija novčanu vrijednost?
Jasno da ima. Ali novčana vrijednost daleko je ispod emotivne. Ima tu i vrijednijih stripova, ali generalno je moja kolekcija manje vrijednosti. U BiH je tek nekolicina kolekcionara koji su kompletirali kolekciju Zlatne serije, I te kolekcije, ovisno o očuvanosti pojedinačnih stripova, mogu vrijediti do nekoliko tisuća maraka. Moja je kolekcija još uvijek jako daleko od toga, ne samo što nije potpuna, nego i zato što je većina stripova u slabom stanju. Ali ako budete tražili bolje kolekcionare od mene onda se ne nadajte previše. Kolekcionari su generalno jako neskloni pokazivanju svojih kolekcija. Obično ih drže za sebe i svoj užitak.

Backstage: Što bude na kraju  kada se kolekcija kompletira?
Kompletiranje kolekcije je kao neki sveti cilj kojem kolekcionari nerijetko posvete i cijeli život. Interesantno, često se dogodi da kolekcionar koji kompletira kolekciju potpuno izgubi interes za stripovima i sve ih u paketu – proda. Tržište stripova tako se svako malo napuni novim stripovima. Odatle i objašnjenej otkud se na tržištu još uvijek mogu naći stripovi skoro 50 godina stari!  Ukratko, kolekcionar 30-40 godina skuplja stripove, a kada ih skupi – onda ih odjednom proda.

1612814_10151862119856566_1364475281_o

Backstage: Kakvo je stanje sa strip izdavaštvom?
BiH je nažalost premalo tržište da ima svoje izdavaštvo. Da budemo precizni – I bivša Jugoslavija je bila relativno mala. Na našim prostorima se uglavnom čitaju europski stripovi, a komercionalni plasman imaju samo talijanski stripovi koji se prodaju u nešto značajnijim količinama. Američki strip baziran na superjunacima ovdje skoro da uopće nema publike. Slijedom svega, u Jugoslaviji nikad nije zaživio  domaći strip, iako je bilo odličnih crtača. S obzirom na obeshrabrujuću tiražu stripova regionalnih izdavača, teško je očekivati neke pokušaje u BiH. Ali to bi se sve moglo promijeniti inzistiranjem na kulturi čitanja kod mladih. Ne mislim samo na strip, nego na knjigu! Pogledajte žalosnu ponudu naših sajmova knjiga pa ćete vidjeti da osim vjerske literature, skoro da nema nikakve ponude. Kako onda očekivati da netko čita strip…

Oznake: , ,
<
IMG_1514

Anila Gajević i Goran Navojec na Berlinaleu

>
IMG_1245

Ekskluzivno: Fotografije BH Olimpijaca iz Sochija

20150902_131007775

Preporuka

Kako postati video editor – by Amil Hujić?