Kategorije

Senada Pekarić-Muratović: “Najkraće rečeno, konji snažno utiču na svaki aspekt naše psihe i tijela”!

… svaki jahač i konjar prolazi kroz dvije osnovne faze… naučila sam metode komuniciranja i mnogo više o njihovim potrebama, instiktima, strahovima pa mi se skoro preko noći njihov svijet otvorio. Kroz taj svijet sam ušla i u njihova srca, a odatle, ne želim van :-) …Martovska kampanja je ušla u „navike“ i nas i naših jahača, svake godine u naš Centar donosi mnoga nova lica od kojih mnogi i ostanu sa nama… Jahanje je uvijek “in” za gradske ljude… Senada Pekarić-Muratović za Backstage.ba o svemu što trebate znati o konjičkom klubu Pegasos, Sportsko-rekreativnom udruženju No limit, Jahačima nade i Unlimited kampovima.

Backstage: Da li ste Vi izabrali rad sa konjima ili su ove životinje ipak izabrale vas? 
Svaki jahač i konjar prolazi kroz dvije osnovne faze. Prva je inicijalna i može trajati jako dugo, a druga je prekretnica kada se odustaje i pronalazi drugi objekt interesa ili se zakorači u cijeloživotno opredjeljenje. Mislim da sam ja u ovoj prvoj fazi birala njih. Počela sam kao jahač-rekreativac, željna zdrave razonode i u tim prvim godinama, konji i ja i nismo baš imali neku posebnu vezu. Kada jašete par puta sedmično i kada vaš kontakt sa konjem počinje i završava jahanjem, teško je uspostaviti neku dublji odnos i razumjevanje. S obzirom na, tim godinama svojstvenu osobinu „sve ili ništa“, nepostojanje osjećaja da oni mene trebaju i da u meni uživaju barem jednako onoliko koliko sam ja trebala i uživala u njima, mi je stvarala popriličan problem. Uprkos toj „nedovršenosti“, strastveno i posvećeno sam nastavljala graditi svoje životne planove oko njih i uskoro otišla u USA na daljnju edukaciju. Tada počinje druga faza kada mislim da su oni napokon izabrali mene. Naučila sam metode komuniciranja i mnogo više o njihovim potrebama, instiktima, strahovima pa mi se skoro preko noći njihov svijet otvorio. Kroz taj svijet sam ušla i u njihova srca, a odatle, ne želim van :-) .

Backstage: Konjičko-rekreativni centar “Pegasos” u sklopu kojeg djeluje konjički klub, centar za terapijsko jahanje, unlimited kampovi… možete li opisati rad, cilj svakog, te da li ste zadovoljni dosadašnjim radom, šta biste stavili u vrh?
Konjički klub Pegasos, Sportsko-rekreativno udruženje No limit, Jahači nade i Unlimited kampovi su se razvijali odvojeno. Zajedničke tačke su im bili ljudi, ljubav prema životinjama i prirodi i rad na integrisanju aktivnosti koje zastupaju u društvenu zajednicu. S obzirom na sve to plus sav teret sadašnjice u kojem svi živimo, a u kojemu je veliki izazov uspjeti, stvorila se želja ali i potreba da udruživanjem pomognemo jedni drugima da opstanemo a kasnije će se pokazati – i da napredujemo.

Konjički klub Pegasos je kako sami ime govori – konjički klub. Za rekreativce i sportiste, konjare i vlasnike, izletnike i prolaznike. Najveći resurs i snaga Pegasosa jesu njegovi članovi koji svojim radom i zalaganjem kroz volontiranja i ostale aktivnosti, osiguravanju nesmetan rad Jahačima nade koji se bave isključivo terapijskim jahanjem. Iako tako ne zvuči, ali bez volontera koji pomažu je nemoguće imati konstantan i profesionalan program terapijskog jahanja. Osim pripreme konja, treninga i održavanja, tokom jahanja je neophodno imati minimalno dvije osobe po konju – jedna koja vodi konja i druga koja asistira jahača. Znači, bez obzira na sve materijalne, konjičke, edukacijske resurse koje Jahači nade posjeduju, bez Pegasos volontera, ne bi mogli održati program.

582306_335427236529543_231704634_n

No limit je osnovala naša Tanja Đozo koja je se dugi niz godina bavila sportskim penjanjem, planinarenjem i skijanjem. Kroz No limit su organizovali škole skijanja koje su, našim udruživanjem, kako mi u šali kažemo – „odrasle“ u Unlimited kampove koji djeci obezbjeđuju fenomenalnu zabavu bez obzira ima li snijega ili ne a u konačnici i – vole li snijeg ili ne jer osim skijanjem, tokom kampa se upoznaju i sa jahanjem, orjentiringom, plivanjem, penjanjem, planinarenjem, preživljavanjem u prirodi i svim ostalim aktivnostima koje idu u smjeru našeg zajedničkog cilja – pružanje zdravih izbora našoj djeci!

Backstage: Kakvu terapijsku moć imaju konji?
Toliko raznoliku da ne znam imamo li toliko prostora! Najkraće rečeno, konji snažno utiču na svaki aspekt naše psihe i tijela. Nekada toliko snažno da je u odgovornosti iskusnog trenera terapijskog jahanja da pravilno dozira taj utjecaj. Kao i u svemu, moć u pogrešnim rukama može biti potpuno kontraproduktivna i prije svega, treba biti jako svjestan da terapijsko jahanje nije bezazlena razonoda nego snažno oružje sa kojim se može postići mnogo toga što je nemoguće pri upotrebi mašina za vježbanje, struja i ostalih pomagala u terapijama ali isto tako i napraviti potpuno suprotan efekt.

488276_4012189001830_1093478339_n

Sam boravak u prirodi, u druženju sa živim bićima koji imaju ogromnu bioenergiju je po sebi ljekovit. Dodavanjem jahačkih aktivnosti se lančano utiče na poboljšanu cirkulaciju bez optrećenja na tijelo, ta cirkulacija potom hrani sve organe koji tako nahranjeni mnogo bolje rade (ovo je posebno bitno za djecu koja su u kolicima ili imaju problema sa držanjem ili hodanjem), sjedenje na sedlu utiče na držanje i jača kičmeni stub, toplina i energija konja u kombinaciji sa ritmičnim, trodimenzionalnim pokretima hoda i kasa, opušta i jača mišiće, tetive i ligamente jahača. Upravljanje životinjom više puta većom, stvara nezamjenjiv osjećaj kontrole nad sobom i životom, pojačava samopouzdanje i vjeru u sebe a to je nešto sa čim se redovno borimo svi a posebno oni koji imaju dodatne smetnje u razvoju. Socijalni odnosi i komunikacija su direktno pogođeni utjecajem. Sa konjem mora postojati timski rad, a komunikacija sa njim nikada ne prestaje jer čak i kada šutimo, nešto mu govorimo. Uprkos tome, nisu nametljivi i direktni, već strpljivi i inspirativni. Idealno za djecu na spektru autizma. Ima tu još mnogo, mnogo toga ali bojim se da će biti previše.

Backstage: Da li imate namjeru organizovati neka takmičenja u BiH kao recimo što postoje van granica naše zemlje?
Već jesmo ali na žalost, konjički sport u BiH-a između svih ostalih problema, nema ni jak PR pa ljudi i ne znaju šta se i kojoj mjeri dešava. Sa vedrije strane, nedavno je oformljen Savez Federacije sa novim predsjednikom, gosp. Vražalica Suadom koji sada ima svoju šansu da kroz obimno znanje i iskustvo stečeno životom u Francuskoj, učešćima u sportu i uzgoju konja, okupi tim ljudi koji će zajedno sa njim utemeljiti sport u Federaciji i potom, sa prijateljima iz drugih entiteta, oformiti i funkcionalan državni Savez.

Za 2014 godinu je samo u Kantonu Sarajevo i u Visokom, planirano više takmičenja u disciplinama dresura i daljinsko jahanje. Prvo takmičenje ove godine je dresurno takmičenje u Pegasosu, 24.4.  i otvoreno je za javnost pa ovom prilikom pozivamo sve zaiteresirane da nam se pridruže. Dresura je olimpijska disciplina koja se provodi u jahalištu i jako je zanimljiva za publiku a atmosfera bi trebala biti sjajana tako da će posjetitelji sigurno uživati.

Backstage: “Jahači nade”… 
Srce našeg centra i pokretačka snaga, inspiracija, cilj. Želja nam je jednog dana biti prvenstveno Centar za terapijsko jahanje i sigurni smo da ćemo, uz pomoć božiju i uporni rad svih naših ljudi, to i ostvariti. Jahači nade trenutno okupljaju tri instruktora i dva asistenta, oko 20 aktivnih i 10 sezonskih volontera. Sezona počinje u maju i traje do decembra, 4 dana u sedmici. Sa djecom rade na leđima 4 konja čija je svrha prvenstveno rad u terapijskom jahanju po pofesionalnim programima i pod licencom internacionalne organizacije za terapijsko jahanje. Redovni su gosti na konferencijama u Americi i Europi gdje predstavljaju rad u našoj zemlji i idu u korak sa saznanjima i novim tehnikama. Slobodno mogu reći, oko Jahača nade, se vrti naš svijet.

Backstage: Šta biste iz dugogodišnjeg obrazovanja i iskustva rado primjenili u radu u BiH, ali ne možete?
Standarde, jasne mjerne jedinice nečijeg kredibiliteta koji su temeljeni na jednoj od pet stvari – obrazovanju, vještini ili talentu, iskustvu ili rezultatu. Srećom, uspjeli smo naše unutarnje aktivnosti graditi po ovim principima i djelujemo poštujući i podržavajući potencijale i snage jedni drugih učeći svaki dan kako iz svakog od nas izvući maksimum. Sigurna sam da je upravo to, stepenište do uspjeha. Sa druge strane, jako sporo nam ide širenje ovih ideja van granica našeg ličnog djelovanja. Teško, na momente se čini nemoguće je pomoći ljudima da shvate da tek kada budu prihvatili, u svijetu opšteprihvaćeni vid funkcionisanja i kada budu naučili vrednovati i sebe i druge po konkretnim stvarima, mogu očekivati i vlastiti i napredak našeg društva. Nadalje, najveći neprijatelj odličnog je dobro a svi mi možemo biti odlični samo u onome što istinski jesmo, pa tako mnogo bolje rezultate postižemo radeći ono što je u našem domenu, gradeći tako neophodnu raznolikost snaga. Na žalost, kod nas većina još uvijek više energije troši na negativna naduravanja i takmičenja sa drugim ljudima nego na vlastiti napredak. Više vještine imamo u ponižavanju drugih nego u pozitivnom izdizanju sebe i to me žalosti. Želja mi je da imamo više odličnih domaćica, novinara, potkivača, manekena, hirurga, jahača, profesora, menadzera, frizera… a ne tako veliki broj dobrih manekena – novinara, hirurga-potkivača, frizera-modnih stilista, jahača-menadzera i sl. Trebamo težiti biti najbolji u onome što jesmo. Šta god to bilo napokon shvatiti da smo jedni drugima bogatstvo koje treba čuvati za dobrobit svih nas.

Backstage: Ko su sve posjetioci vašeg kluba, da li je jahanje “in” i da li je jetseterski?
Jahanje je uvijek “in” za gradske ljude. Pomalo je preobično za ljude koji žive na selu i često se znaju čuditi što se za jahanje plaća, što se nosi posebna oprema i sl. Za ljude sa sela jahanje je svakodnevnica, potreba. Međutim, za gradske ljude je ipak posebna priča. Predstavlja bijeg u nešto potpuno drugačije, zalazak u neistraženu dimenziju ličnosti, provjera vlastite istrajnosti, granica tolerancije, vlastitog kontakta sa prirodom. Bez obzira na sve ovo, ne bih rekla da je jetseterski jer ipak zahtjeva mnoga odricanja na koje ljudi i jet seta obično nisu spremni. Ako želite da pojasnim – mogu zaboraviti na poseban statuski tretman, čistu odjeću, šminku i biti spremni rolovati se u prašini dok im znoj curi sa čela, srce iskače iz grudi od neizvjesnosti a mušice i komarci skaču po koži. Nimalo glamurozno osim ako niste spremni platiti tu cijenu za mogućnost trka od 60 km/h kao na vlastitim nogama, jahuckanje kroz hlad šume, preskakanje balvana na putu, prijateljstva, čarolije…

Backstage: Koje je aktivnost trenutno u toku?
Martovska kampanja. Naša „kraljica“ godine. Budući da jako volimo našu porodicu, prijatelje, sugrađane iz BiH-a i da smo dosljedni svojim obećanjima da nikada nećemo zaboraviti kako smo mi počeli te da ćemo uvijek biti klub „za narod“ a ne samo za pomodare dubokog dzepa, svake sedmice imamo termine i ponude koje omogućavaju svima da nam se pridruže kroz programe koji se uopšte ne plaćaju ili plaćaju po prilagođenim cijenama. „Kraljica“ tih nastojanja, kojoj svake godine sa ljubavlju odvajamo prostor i vrijeme, je Martovska kampanja. Već tradicionalna i ušla u „navike“ i nas i naših jahača, svake godine u naš Centar donosi mnoga nova lica od kojih mnogi i ostanu sa nama.

naslovna

Oznake: , ,
<
indira-portret6

Indira odabrala najbolji odgovor, najavila turneju,...

>
IMG_3928-682x1024

Aldin Tucić: “Šta da vam kažem, ja sam...

20150902_131007775

Preporuka

Kako postati video editor – by Amil Hujić?