Kategorije

Kristina Ljevak: “Sve je na naporima pojedinaca. Ali ni entuzijazam ne smijemo precjenjivati i očekivati njegovo beskonačno trajanje”!

Njegovanje manifestacione kulture je najveća medveđa usluga koja nam se mogla desiti…Mislim da je kategorija pažnje protjerana iz današnjeg društva…Preko noći sam za te druge postala najbolja novinarka i omiljena gošća u svim prilikama. A bila sam ista i osoba i novinarka kao i prije tog teksta…Kod nas je popularna i društveno poželjna osoba koja na instagram profilu stavlja fotografije vrećica friško donesenih iz Dior dućana…Zamsilite da me jednog dana neko pita gdje sam bila dok su se gasile kulturne institucije u BiH, a ja odgovorim – turpijala nokte…Izduvni ventil-kafana…Kristina Ljevak za Backstage.

Backstage: Da li kulturna scena u BiH opstaje zahvaljujući naporima pojedinaca ili dovoljnim interesovanjem publike?
Opstaje i opstajaće zahvaljujući umjetnicima i umjetnicama. Možda bi mi bilo lakše odgovoriti na ovo pitanje prije dva dana. Naime, navikla sam da učestvujem u organizaciji, podržavam ili pišem o kulturnim događajima, autorima i autoricama koji se eto, kao, smatraju alternativnim-šta god to značilo, ma koliko ne volim te odrednice.
Juče sam učestvovala u promociji monografije ‘Srebrenica’ Mersada Berbera u Bošnjačkom institutu. Riječ je o prvom predstavljanju ovog kapitalnog djela u BiH. U prepunoj sali, gdje više nije bilo mjesta ni za stajanje, nije bilo ni jednog ministra kulture.

Ova mi je nesto draga a svakako ih spominjem

Nekada je u ovom gradu odlazak na Berberovu izložbu bio dio društvenih konvencija. Nije dobro kada one ne postoje. Kako da očekujem razumijevanje i podršku za video radove Damira Nikšića, performanse Jusufa Hadžifejzovića, sve ono što radimo u Zvonu… ako im više ni Berber ništa ne predstavlja.

A o ovome što živimo danas jednog dana će mnogo više govoriti djela umjetnika i umjetnica koji su danas na sceni već sirote politike koje se vode. Nekim čudom paralelno egzistira najprogresivnija vizuelna snaga u istoriji ove zemlje i najmračnije vođenje države.

Da, sve je na naporima pojedinaca. Ali ni entuzijazam ne smijemo precjenjivati i očekivati njegovo beskonačno trajanje. Publike, ovo što ima, a mogla bi stati u dva autobusa, najvažnije je da je kontinuirano zainteresovana.

Kristina 3

Backstage: Koliko je kultura “izduvni ventil” običnog čovjeka, može li se reći da je angažiranija u BiH, nego u uređenijim zemljama?
Prije je to odlazak na stadion. Vječna disproporcija u ulaganju i podršci sporta i arta.
Negdje sam davno pročitala da ćemo se cvijetu dok smo siti diviti, a gladni ćemo ga ubrati i pojesti.

Pisala sam nedavno o prosječnom radnom danu prosječne žene u BiH, majke, supruge, domaćice, radnice… nakon što sam jednu srela u prodavnici povoljne konfekcije sa tinejdžerkom koja je odbijala da pogleda jako povoljnu majicu. Nemamo pravo očekivati da će svi, nakon cjelodnevne i svakodnevne trke sa životom, naveče pohrliti u pozorište i gledati Labuđe jezero.

U BiH je umjetnost angažiranija u onom dijelu u kom smo svi imali nesreću da živimo u nedosadno vrijeme. Ali sumnjam da i u Švicarskoj nema jedako angažovanih umjetnika i umjetnica. Samo ko će još i njih stići pratiti :-) .

Backstage: Naša zemlja ima festivalsku tradiciju kojoj mogu pozavidjeti i mnoge razvijenije zemlje, da li je to mač sa dvije oštrice, pa recimo, novi festivali nemaju priliku da nađu svoje mjesto pod “kulturnim nebom”?
Njegovanje manifestacione kulture je najveća medveđa usluga koja nam se mogla desiti. Volim naše festivale, volim atmosferu koju stvaraju, ali isto tako nisam pala s kruške da ne znam da ono što nam se predstavlja kao svjetski presjek najboljeg nije ni blizu tome. Prošla su vremena kad su nam iz merhametluka najbolji i najbolje dolazili. Danas što dolazi nerijetko je posljedica principa ‘ja tebi-ti meni’.

Problem je što robujemo formi i što će se lakše dobiti podrška nadležnih ako neku namjeru uramimo u festivalski okvir. Pa onda se ideja i entuzijazam svede na popunjavanje projektne dokumentacije, birokratiju i postajanje samo sebi svrhom.

Kada govorimo o festivalima ne smijemo upasti u zamku svođenja festivala na sarajevske. Svijet, itekako lijep, postoji i van ovog grada. Volim Festival mediteranskog filma u Širokom Brijegu i animiranog u Neumu, to je primjer svrsishodnosti festivalskog okvira koji ima pozitivan efekat na lokalnu zajednicu. Voljela sam i festival kratkog filma u Stocu koji je ‘plesao samo dva ljeta’ što je ogromna šteta. Valjda više volimo da jedan grad proglasimo slučajem već da se potrudimo da kroz određene događaje kreiramo bolju atmosferu. U tom smislu je ogromna šteta što su mali, progresivni festivali u neku ruku žrtve onih kojima se sredstva odobravaju po inerciji, zbog tradicije ili nekih trećih razloga o kojima ne bih. Već sam dovoljno rekla :-) .

Jos jedna radna, foto Dzenat Drekovic

Backstage: Dugo ste radili na tv-u, sada ste na portalu, vodite i PR galerije, uređujete magazin, prema vašem dosadašnjem iskustvu, šta je to što najviše zadrži pažnju gledatelja, posjetioca, a kvalitetno je i naravno iz domena kulture?
Mislim da je kategorija pažnje protjerana iz današnjeg društva. Sve što radim, radim zbog potrebe za ličnom satisfakcijom, da se dobro osjećam kada uradim, da pokažem da je moguće u današnje vrijeme uređivati magazin sa najmanje 60 posto sadržaja posvećenih kulturi. To je posljedica ličnog odnosa prema profesiji.

Radna, foto Mirsad Helac

Meni novinarstvo nije usputna stanica do uhljebljenja u ministarstvu već cjeloživotni izbor. Ali se polako mirim sa tim da se sa sadržajima iz kulture ne može promijeniti ni haustor, pogotovo ne svijet. Što ne znači da ću odustati. Tamo gdje imam potvrdu promjena je angažman i pisanje o LGBT temama. Mislim da svi mi koji djelujemo u tom segmentu pišemo istoriju i ni najmanje u ovom dijelu ne želim biti skromna.

Dva u jedan ;)

Dešavaju se ozbiljni pomaci pa onda svaki pretrpljeni strah, poput onoga u vrijeme napada na festival Merlinka, nije previsoka cijena.

Sasa Hemon, Ismet Prcic, promocija romana Krhotine

Kad je riječ o galeriji, tj. o Zvonu, tu je istorija već ispisana, ja se samo nastojim utkati u jedan njen dio. Saša Bukvić kao umjetnik koji vodi programe preko trideset godina i umjetnici i umjetnice koji izlažu, davno su stekli povjerenje publike koju sada samo nastojimo opravdati.

Backstage: Pišete blog, imate razne “intervale” raspoloženja u pisanju, od stroge kritike, pohvale, pa do skroz ličnih stavova, smatrate li da bi se “glas individue” trebao više cjeniti u našem društvu?
Ima jedna simpatična pričica vezana za blog koja može poslužiti kao ilustracija ukupnih prilika na našoj javnoj i kulturnoj sceni.

Prije sedam godina napisala sam tekst o jednom velikom reditelju koji tada još uvijek nije komunicirao sa rodnim gradom niti njegovim novinarima. Sam reditelj je bio povrijeđen, zvao je neke ljude sa kojima je blizak i žalio se, saznali su i neki drugi ljudi. Preko noći sam za te druge postala najbolja novinarka i omiljena gošća u svim prilikama. A bila sam ista i osoba i novinarka kao i prije tog teksta. Nisam očekivala takve reakcije niti sam zbog toga pisala. Tekst je nastao kao reakcija na festival koji reditelj organizuje, a koji sam službeno morala pratiti. Podsjetilo me je to na predratno vrijeme kad sam u devetoj godini nakon osvojene nagrade u izviđačkom kampu sutradan bila okružena djevojčicama koje su bile glavne zvijezde nedeljnog matinea u disku hotela Evropa i prije nagrade me nisu ni pogledale. Sreća je da ja lekcije brzo učim i dugo pamtim.

Blog je sjajno sredstvo za one koji se odluče da im to bude glavni medij putem kog se obraćaju. Moja prijateljica Tanja Vehovec aka Mooshema na čijoj domeni sam sa Sitnim vezom podstanar, napravila je pravo malo čudo, pišući iz ličnog iskustva o blagodetima zdravog života i pravilne pregrane.

Kristina 2

Ne očekujem da ono što pišem na blogu ima neku širu društvenu refleksiju. Blog je meni nešto kao vrsta javnog dnevnika. Ali sam očekivala da ono što je angažman u novinarstvu ima neki odjek. Da kad pišem o katastrofalnom činu neodlaska na Venecijanski bijenale to neko i pročita onako kako je napisano.

Stefan Milenkovic, foto Halid Kuburovic

Backstage: Ko uopšte odlučuje i kako se odlučuje, kako nešto postaje popularno, ko ocjenjuje šta je dobro…na našem Vs. svjetsko tržište?
Nekada putem kafanskog konsenzusa. Danas to olakšavaju društvene mreže. Kaže mi prijateljica da za sedam dana putem Facebooka i Instagrama svaka osoba može u javnosti o sebi kreirati sliku koju želi. A ja se pitam koji je smisao života ako to podrazumijeva da ćemo šest dana drobiti hljeb u mlijeko da bismo sedmi otišli na malo skupo plaćene rukole i mocare u velikom tanjuru u fensi restoranu.

Nije mi namjera da morališem, ali maloprije sam vidjela kako penzioner plaća hljeb, jedan hljeb, novčanicom od 50 KM što znači da je upravo dobio penziju, a da do penzije nije imao ni za hljeb. E pa kod nas je popularna i društveno poželjna osoba koja na instagram profilu stavlja fotografije vrećica friško donesenih iz Dior dućana. Valjda je i u svijetu tako. Samo se nadam da će generacije koje danas kreiraju svijet iza sebe ostaviti i još nešto, osim lajkova.

Otvaranje izozbe Strasnog u Zvonu, foto Toso Mitasevski

Backstage: Aktivizam u BiH, da li je sulud?
Nikada i nigdje nije sulud. Spomenula sam već LGBT aktivizam. Isto je i u svim drugim segmentima. Zamsilite da me jednog dana neko pita gdje sam bila dok su se gasile kulturne institucije u BiH, a ja odgovorim-turpijala nokte.

Djole i ja, foto Nikola Blagojevic

Backstage: Koliko predrasude, stereotipi utiču na kvalitet?
Utiču na sve. U prvom redu na kvalitet života. Koliko bi više sreće bilo na ovom svijetu kada im ne bismo robovali, kada bi većina izbora bila rukovođena iskrenom željom, a ne potrebom da se ljudi uklope u stereotipe koje smo brižljivo izgradili, pogotovo mi u našem heteropatrijarhalnom društvu.

I ono malo predrasuda koje sam imala, oslobodila sam nakon odlaska sa televizije. Uz prijatelje od kojih je to bilo očekivano, u situaciji koja je prilično radikalna za naše prilike, a podrazumijeva davanje otkaza i samovoljno uplovljavanje u slobodnjačke vode, podršku na toj plovidbi dobila sam od nekih od kojih sam najmanje očekivala. Institucija koju sam u svom radu najmanje posjećivala, prva mi je poslala pozivnicu za događaj na novu službenu adresu. Neki drugi ponašali su se kao što bi se one djevojčice u izviđačima da mi je neko naprimjer oduzeo nagradu.

Vedra ja na tufne

Backstage: Kristina, privatno, uvijek ste nasmijani, izgleda da uživate u životu, koji je vaš “izduvni ventil”?
Ima ona lijepa narodna-budali svaki dan Bajram :-) . Volim život, volim da radim, zdrava sam (da kucnem u drvo), imam porodicu koja mi je usadila etičke kriterije na koje sam ponosna, partnera sa kojim ih dijelim, prijateljstva koja su odoljela svim iskušenjima. Mirno spavam. Osmijeh je najmanje što mogu dati zauzvrat. Nastojim da ne pravim kompromise, oni često na kraju budu kompromisi sa životom. Ne robujem materijalnom, skupa torba i još skuplje ljetovanje nisu garancija za sreću. Kad malo imate onda imate više preduslova da vaše mjesto postane svako na kom se nađete. Znam da budem uporna kao sivonja, ali i odustanem kad vidim da ne vrijedi. I da se naljutim i nemam osmijeh. Tada svima savjetujem da bježe.
A izduvni ventil-kafana.

Najdrazi Strasni

Backstage: Za kraj, ali i ne manje bitno, koji je medij – prema vašem mišljenju najuticajniji i zašto?
Vjerovala sam da će demokratizacija medija i postojanje internet portala, uticati i na     kreiranje medijskog sadržaja. Nažalost, mnoge ‘slobodne’ medijske teritorije su pale pod ‘teretom’ lagodnosti međunarodnih donacija ili upravo zbog njihovog izostanka.

Naš narod najviše vjeruje onome što čuje u pola osam. Moć navike što bi rekao Miki Manojlović u prvom dijelu filma Mi nismo anđeli, pokazujući predmet kojim su djeca navikli da ih tuče.

U tom smisli smatram da je od velikog značaja dolazak Al Jazeera Balkans i N1 na regionalno medijsko nebo.

A ako se vratimo godinu i više u nazad, na vrijeme februarskih protesta, sjetićemo se da smo informacije tražili na Facebook statusima prijatelja, a ne u zvaničnim informativnim sadržajima domćih medija.

Oznake:
<
noviblog2

Samira Poričanin-Petrešin: “Motiviram sve one koji...

>
20150902_131007775

Kako postati video editor – by Amil Hujić?

20150902_131007775

Preporuka

Kako postati video editor – by Amil Hujić?