Kategorije

Karolina Barešić Cvijanović – „Žene – Jučer, danas i sutra“

Karolina Barešić Cvijanović, po zanimanju je novinarka, koja po završetku studija, umjesto u novinarstvu, odlučuje “proširiti” vidike u poljima web dizajna i programiranja.

Backstage: Karolina, predstavite nam se…
Rođena sam u Fojnici 1989. godine. Do početka rata odrastala sam u Deževicama, malom mjestu koje pripada općini Kreševo. Poslije rata, s obitelji doseljavam u Kreševo, gdje završavam osnovnu školu te srednju školu smjera Tehničar za računalstvo. Nakon nedoumice što upisati Politologiju ili Novinarstvo, odlučujem se za novinarstvo na Sveučilištu u Mostaru, vjerujući kako sa 18 godina moram i mogu promijeniti svijet barem “malčice” nabolje. Stekavši diplomu Bachelor novinarstva, doseljavam u Sarajevo i upisujem magistarski studij na odsjeku Komunikologija. Trenutačno se pokušavam što više posvetiti čitanju litarature za izradu magistarskog rada na temu “Ekspanzija senzacionalizma u medijima kao sredstvo manipuliranja masama”. Kako sam nedavno uplovila u bračne vode, sada živim i radim u Kiseljaku. U slobodno vrijeme pišem, učim turski i španjolski jezik, treniram kickbox te se aktivno bavim edukacijom i savjetovanjem o zdravom načinu života.

Kakav je konkurs u pitanju, kako ste saznali za njega?
U prozoru Bookmarks na mom računaru, između ostalih, nalazi se i stranica Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini. Tako sam jutarnjom navikom čitanja novosti, vidjela konkurs: „Žene – Jučer, danas i sutra“. Konkurs za cilj ima pridonijeti osnaživanju žena i obilježavanju 20. godišnjice Četvrte svjetske konferencije o ženama, održane u Pekingu 1995. godine. Sastanak u Pekingu rezultirao je donošenjem Pekinške deklaracije i Akcionog plana, koji se zasnivaju na principu da su ženska prava ujedno ljudska prava. Osnaživanje je termin nastao na konferenciji u Pekingu, a odnosi se na povećanje učešća žena u procesima donošenja odluka i pristupu vlasti. Ovaj izraz danas podrazumijeva i svijest o moći koju individualno i kolektivno imaju žene.

Backstage: Zašto se se opredjelili za ovu temu?
Ah, mnogo je tema kojim sam se i kojima se želim baviti. Većina njih temelji se na nastojanjim da se šira javnost pokrene, uža javnost probudi a pojedinac osvijesti. Bilo da je riječ o pravima i mogućnostima djece rođene sa Down sindromom, pravima nezaposlenih osoba ili pak o obvezama službenika na raznoraznim državnim pultovima da informiraju “male ljude” o njihovim pravima i obvezama, umjesto da se zloupotrebljavaju svoj status u cilju ostvarenja osobih nauma, svojim pričama želim poticati. Vjerujem da i mala akcija, može izazvati veliku reakciju.

Šta nakon konkursa?
Život ide dalje! Nakon konkursa, nakon uspjeha i padova, život ide dalje, pa tako i ja. Dolaze neke nove teme i nova inspiracija. Ali moja spoznaja da ljude određuju njihova djela, a ne riječi i dalje ostaje osnova promišljanja i djelovanja prema samoj sebi, pojedincu i društvu.

Ovo je priča Karoline Barešić Cvijanović.

DAN U ŽIVOTU BH. ŽENE

Nedjelja je, sviće, jesen je. Nada je odlučila otići od kuće. Došlo joj, misli da može bolje od oca koji je zlostavlja, majke koja ne mari, sestre koja također želi pobjeći, ali ne sa Nadom.

Spakirala je stvari u crnu platnenu torbu što su dobili nakon rata. Spremila je i rodni list, ako zatreba, a od novca ima 64 marke, što je skupljala zadnja tri mjeseca.

Otac ne radi, majka isto, a ona i sestra samo kada je sezona. Žive od milostinje i dobrih komšija, ali kako otac pije, sve je manje onih koji žele pomoći, jer ionako sve ode na piće u Mićinoj kafani.

Misli Nada baš danas kada poštar krene do grada, s njim će se prebaciti, a onda možda i na kolodvor pa za Sarajevo. Tamo sigurno ima nešto bolje za nju, a i kad ne bi bilo, kući se neće vraćati.

I baš kad je krenula da proviri kroz vrata vidjeti jeli zrak čist, ugleda majku kako, kao i svaki dan razmišlja što će danas kuhati.

I umjesto odlaska od kuće, Nada odlučuje ostati još jednu nedjelju kod svojih, dati majci polovicu novca što je skupila, pa da se proturi za hranu do petka. Samoj sebi Nada govori: „Otići ću druge nedjelje, sigurno! Danas je pametnije da ne idem. Možda će i pljusak popodne.“

„Azra je zaista imala sreće u životu. Vozi dobar auto, radi u državnoj firmi, mali joj završava fakultet, a onaj njezin muž je prava prilika. Ma nema tko ne bi pozavidio njezinu vrtu i okućnici. Imala je sreće,“ govori susjeda iz ulice, drugoj susjedi, a ona odvraća: „I meni bih bilo tako da sam se udala k'o ona i da nemam brige nizašta“. Nagnuše susjede kafu iz fildžana i nastaviše komentiranje ostalih susjeda.

Utorkom Slađa odmara, ona je frizerka. Iako svi govore kako joj je lako i da je ona „svoja gazdarica“, proširene vene i ispucala koža na rukama, odaju da to i nije baš tako. Kako joj je danas neradni dan, mogla bi malo odmarati dok djeca i muž ne dođu kući.

Baš kad je to pomislila, ukaza se paučina na stropu pa ustade da malo skine ono što se nakupilo po ćoškovima. Usput ugleda neke čarape, koje sigurno nisu čiste te ih odnese u toalet, gdje vidi kako se kamenac dobrano udomaćio oko slavina, pa pomisli nabrzaka će to počistiti i vratiti se ležanju.

Kad već kupatilo pospremi, šteta da i kuhinju ne počisti, djeca prosipaju na sve strane, a muž nema naviku skloniti za sobom. Opazila je i neke fleke po tepihu pa brže bolje uze sredstvo protiv mrlja, a kako je do njega bilo sredstvo za pranje prozora, odlučila je da će prebrisati prozore kako ne bih sljedeći utorak morala.

„Evo samo da sklonim krpe, pa ću na odmaranje“, govori naglas Slađa i dok korača prema spavaćoj, djeca ulaze i bacaju rance u hodnik, a za njima i muž koji pita „što ima za jesti“?

Već su četiri sata, a nema ni ručka! Brže bolje, Slađa guli krompir i misli: „ima sljedeći utorak, tad ću odmarati“.

Mnogo je žena čije sudbine pišu drugi ljudi, čije dane trate tuđi problemi, čiji životi završe sa snovima neodsanjanim, željama neostvarenim. Sudbina bosanskohercegovačke žene nije laka, ali primjeri žena koje su ustrajale i izborile se za svoje snove, bile odvažne u realizaciji svojih vizija i postigle rezultate koji nisu prošli neopaženo, motivacija su da “navika” koja ženu stavlja u drugi plan postane smetnja napretku društva i ravnopravnosti spolova.

Važno je imati mogućnost obrazovanja, spoznajnog, misaonog i vjerskog razvoja i ostvarenja temeljnih ljudski prava. Važno je!

<
Pedja_Bajovic_CRNO-BIJELO (1)

Peđa Bajović: “Humor je ozbiljan posao, koji kao i...

>
AMP_2903

Iva Pašić: “ABRSM omogućava nastavak muzičkog...

20150902_131007775

Preporuka

Kako postati video editor – by Amil Hujić?