Kategorije

Arnej Misirlić: “Znate onaj osjećaj kad uradite nešto dobro, nešto baš dobro, kad shvatite da ste upravo promijenili jedan život. E to mene motiviše, da na što više života, na što više načina uspijem uticati”!

Povod za ovaj intervju bila je informacija o drugoj samostalnoj izložbi fotografija vogošćanskog fotografa Arneja Misirlića. Naziv izložbe – “Vogošćanske noći”, toliko jednostavan, ali opet nudi mnoštvo, ponukao nas je da kontaktiramo autora i zamolimo ga za intervju. Arnej je pristao, ali su detalji o izložbi ostali na čitateljima da otkriju njenu srž, jer smo jednostavno željeli predstaviti ovog mladog čovjeka u svim sferama njegovog interesovanja, a ne samo u fotografiranju. Uspjeli smo, ali sigurno ne onoliko koliko on sam i jeste, jer zaista ima mnogo toga za ponuditi, a spada u kategoriju “mladih”. Arnej je rođen 1993. godine u Mariboru. Završio osnovnu školu “Mirsad Prnjavorac” u Vogošći kao učenik generacije, a potom Drugu gimnaziju. Trenutno je student na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu, odsjek Računarstvo i informatika.

Backstage: Kako bi vas predstavili i zašto… kao bivšeg košarkaša, fotografa, studenta, producenta, aktivistu, autora muzičkih spotova…
Sina Amira i Jasmine. Ovaj put recimo to tako. U dosadašnjih mali milion intervjua koje sam dao sam uvijek smišljao što bolji način da sebe predstavim i nikad nisam pomenuo svoje starce. A vjerovali ili ne oni su zaslužni za sve to iznad pobrojano. Da nije njih bilo njih i njihove podrške u svemu što radim, ko zna gdje bih bio danas. Vjerovatno zapeo u mulju mediokriteta i prosjeka, paklu droge il’ Barlotiju petkom. Tako da bih rekao da najveća titula koju trenutno nosim jeste Sin Amira i Jasmine, velikim slovima. A jesam i košarkaš(bivši), fotograf, student, producent, aktivista, autor muzičkih spotova i sve ostalo što drugi kažu o meni, dobro i loše. S tim da vjerujem da bi se upravo moji starci složili s konstatacijom da ponajmanje od svega pobrojanog sam student, na njihovu veliku žalost.

Majka i Babo
Backstage: Sa vašom biografijom rušite stereotipe o mladima u BiH koji su neambiciozni, inertni, žele otići iz domovine… šta vas inspiriše i motivira na svestranost?
“Sretna je zemlja koja ima ovakvu mladost” je rekao Tito bruku prije mog rođenja. A mene nešto presječe kad opet pročitah da je još uvijek stereotip o mladim ljudima u BiH da su neambiciozni, intertni i da žele otići, a kažu isto tako da izuzetak potvrđuje pravilo. Pa valjda i jesu, ne znam. Ljudi se okružuju uglavnom sličnim sebi, tako da stvarno ne znam kakav je prosjek mladosti u državi. Ali ne možemo ni očekivati da su svi aktivni, ipak ona šačica aktivnih treba da motiviše i vodi ostale. Znate onaj osjećaj kad uradite nešto dobro, nešto baš dobro, kad shvatite da ste upravo promijenili jedan život. Nepovratno uticali na njega. Donijeli pozitivnu promjenu. E to mene motiviše, da na što više života, na što više načina uspijem uticati. Otuda i moja želja za političkim aktivizmom, želja da utičem na živote svih ljudi u BiH, da donesem tu pozitivnu promjenu koju smo svi mi ovdje zaslužili.

Backstage: Student ste na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu, fotografijom se bavite duži niz godina, da li je fotografija prerasla hobi i postala način života?
Kažu da razlika između fotografa amatera i fotografa profesionalca je što ovaj prvi živi za fotografiju, a drugi živi od fotografije. U zadnje vrijeme sve više i više spadam u ovu drugu kategoriju, mada onog dana kada apsolutno ne budem više živio za fotografiju se više neću njom ni baviti. Najljepše je kad te plaćaju za posao koji bi ti džaba radio, a fotografija na moju veliku sreću je trenutno u toj kategoriji. Gdje će biti za 10 godina, ko zna. Uostalom ko zna gdje će fotografija uopšte biti za 10 godina.

Backstage: Imate širok dijapazon i klijenata i radova, šta izdvajate u vrh, kako biste opisali vaš opus rada?
Pa iskreno, radio sam sve od hafiskog ispita do umjetničkog klizanja i jako teško je izdvojiti nešto od tog kao vrh, mada sigurno umjetničko klizanje bi se našlo pri vrhu, pogotovo žensko umjetničko klizanje. Ali sad ozbiljno kada bih morao nešto od ovog posla izdvojiti u vrh, izdvojio bih prijatelje, one ljudi koji su kroz saradnju sa mnom postali više od klijenata, a mnogo ih je, i previše da bi ih sve pobrojao, a ne bih želio bilo koga od njih da izdvajam. Moj opus rada je sve ono za šta su ljudi spremni platiti da fotografišem, a što se ne kosi s mojim moralnim principima. Dženaze recimo nikada ne fotografišem niti bih.

Snimanje za Nokia

Backstage: Bili ste jedan od ambasadora u okviru projekta uključivanja mladih u rad OSCE-a? Vaša iskustva, impresije?
Još uvijek sam. Upravo početkom narednog mjeseca idem u Beograd na još jednu simulaciju i finaliziranje omladinskog akcionog plana OSCE-a sa svojim vršnjacima iz 57 zemalja. To je bilo nevjerovatno iskustvo koje još uvijek traje. Počelo je u Beču kada sam shvatio da apsolutno nije nemoguće od 57 različitih glasova napraviti jedan jedinstveni glas mladih, i to mi je nekako vratilo vjeru i u budućnost ove države. Mogućnost da upoznam neke od najviših funkcionera OSCE-a i raznih država i na kraju, mogu samo reći, PREGENIJALNI Ambasador Burton koji je šef misije OSCE-a u BiH, koji je jedna od najnevjerovatnijih osoba koje sam upoznao u svom životu i toliko je otvoren za nove ideje, priče i uključivanje mladih, upravo pod njegovim vodstvom i vodstvom Will-a Richarda, još jednog pregenijalnog momka trenutno sa Misijom OSCE-a u BiH radim na jednom projektu uključivanja mladih iz BiH u rad misije, ali o tom ćete čuti u dogledno vrijeme.

Ambasador Burton i Ja

Backstage: Jedan ste od osnivača Omladinskog Centra ‘Future’ u Vogošći, te član upravnog odbora Vijeća Mladih Vogošća i nadzornog odbora Kantonalnog Vijeća Mladih. Na međunarodnom planu bili ste član najveće svjetske organizacije studenata AIESEC, lokalni ured u Sarajevu, te organizovali projekat Youth Ambassador Summer Institute (YASI) sa prijateljima iz šest zemalja Evrope, koji je 2013. godine osvojio nagradu za najbolji evropski omladinski projekat razmjene. Šta ste naučili i šta smatrate da se može postići ovim angažmanima?
United in diversity. To je zvanični moto Evropske unije, i to je upravo ono što se može iskusiti kroz ovakve projekte, to je upravo ona priča koja nama Bosancima i Hercegovcima fali. Bitno je biti aktivan i uključen u civilno društvo i to nije priča o kako moj jedan prijatelj reper voli reći:”Klincima koje su mlatili kad su bili mali i zato sad oni su Youth Leaderi koji cugaju po Jahorini “. To je priča o prijateljstvima, to je priča o malim promjenama velikih stvari, daleko od ljudi kojim se svakodnevnica svodi na dvije marke, marku za kladionicu i marku za kafu na kojoj će rondati kako država ne valja, a ne pada im na pamet da preuzmu nešto sami. Nažalost previše je ljudi koji mogu nešto promijeniti u ovoj državi, ali misle da ne mogu, i svi ti projekti su način buđenja upravo tih ljudi iz njihove hibernacije. Kroz te projekte sam upoznao nevjerovatne mlade ljude koji će nositi ovu državu u narednih 20 godina, ima afrička poslovica koja kaže “ako želite ići brzo, idite sami, ako želite ići daleko idite skupa.” I upravo svi ovi projekti su način da nađem ljude s kojim ću ići skupa. I uvijek i svima na pitanje zašto sam politički aktivan, ću postaviti kontra pitanje:”Zašto ti nisi?” Zašto ti nisi drugačiji u moru istih!

Naslovnica

Backstage: Da li ste ikad imali neugodna iskustva zbog svoje mladosti, a ujedno i spremnosti na rad i angažman, te općenito kakav je vaš stav po ovom pitanju?
Evo pet minuta već dumam oko ovog pitanja, i ne mogu se sjetiti. Valjda nisam, a i da jesam očito je bilo toliko nebitno da se tog ni ne sjećam. Čak ni u svom političkom aktivizmu nisam nailazio na tu prepreku godina. Ali znam mnoge koji su se susretali s tom preprekom, valjda i to ovisi o tom koliko ste spremni da se borite za nešto. Svako može osporiti vaše godine i vaše iskustvo, ali niko ne može osporiti vašu strast kad pričate o nečemu, vašu želju za promjenom, vaše ideje koliko god one nekad naivno djelovale, to vam niko, nikada i nigdje ne može osporiti.

Ja i Kirbas

Backstage: Vaša druga izložba…
15.06.2014. u 16:30 u foajeu upravne zgrade KSC Vogošća. Imam neku strašnu želju da to bude sve što ću reći o izložbi, nek ostatak moje fotografije ispričaju.

Najava Izlozbe

Oznake:
<
JBM_8374

Dinka Džubur pozirala u Cannesu

>
10352400_802411819793270_1973833507271547518_n

Aka Hukelić: “Ponosan sam na Pink Panter… na...

20150902_131007775

Preporuka

Kako postati video editor – by Amil Hujić?