Kategorije

Plava šutnja za autizam

Danas šutim.

 

Plavom šutnjom…

 

Reče mi prije par dana prijateljica, majka djevojke s autizmom, napiši blog za 2.travanj, Svjetski dan svjesnosti o autizmu.

 

Što da napišem, mila moja?

 

Statistike? Brojke?

 

Da opišem puštanje plavih balona s trgova nekih gradova? Da napišem pregršt praznih obećanja koje su danas dali. Obećanja koja nestanu, puknu kao i jebeni plavi balon dok putuje u nebo. Neću.

 

Mogu samo šutiti ehom vriska. Tvoga vriska koji traje preko 17 godina.

 

Punoljetni vrisak.

 

Dan svjesnosti?

 

Ti već odavno znaš da možeš vikati, vrištati, plakati nekome na uho. Direktno na uho.

 

Neće te čuti. Ne želi te čuti.

 

Kada te je netko zadnji put upitao: Hej, kako si? Ne usput, reda radi.

 

Kako si, onako, iz duše? Kako si navečer, kada sve utihne?

 

Kako si noću, bojiš li se jutra? Kako živiš, hoćeš li u kino s mužem, ja ću je čuvati.

 

Bože moj, tako je lijepa, s onim porculansko-bijelim licem, crnom kosom..

 

I sanjivim pogledom.

 

Kako si svih ovih 17 godina autizma? Kako ti je bilo kada si dobila papir, potvrdu tvoje višegodišnje sumnje, potvrdu straha, onoga čega si se najviše bojala?

 

Kako si izdržala? Kako ti srce nije puklo u sto, u tisuću komada?

 

Kako si izdržala na klupi u parku, sve ove godine, gledajući drugu djecu dok se igraju, a ona stoji po strani. Znaš da joj srce puca od želje da postane dio njihove igre. A ne zna kako.

 

Kako si izdržala kada neka majka zgrabi svoje „savršeno“ dijete u parku i bez riječi ga odvoji od nje? Kako da ima kugu? Kao da je autizam zarazan, prelazan?

 

Kako si izdržala sva njena noćna buđenja, krikove, a ne znaš kako je utješiti?

 

Kako si izdržala iživljavanje doktora, sustava, socijalnih radnika, koji te gledaju kao pijavicu proračuna kada tražiš svoja prava?

 

Prava?

 

Pravo na rehabilitaciju.

 

Pravo na pokušaj da napraviš od nje samostalnog čovjeka.

 

Pravo na život.

 

Kako si izdržala pogled koji ti kaže: Uzalud se trudite, ona je takva.

 

Pogled kapitulacije i prije pokušaja.

 

A ti…Ti  znaš kakva je ona, koliki dragocijeni biser čuči u toj školjci. Samo je treba otvoriti.

 

I ruke te bole od otvaranja, krvariš, a ne daš da se školjka potpuno zatvori. S umornim, krvavim rukama vrelim od nade, ne odustaješ. Ta ljubav koja se prelijeva iz tvog u njen dlan i obrnuto, to prekrasno vreteno sreće i tuge neda da odustaneš.

 

Kako si izdržala izolaciju prijatelja, obitelji, cijelog vražjeg sustava vrijednosti, posloženog samo za „savršene“?

 

Kako si izdržala predrasude?

 

Predrasude da autisti ne mogu voljeti zato što ne znaju reći da vole. A ti znaš da ona voli, onako baš voli, duboko, bez riječi, čvrsto, da ti srce pukne od miline.

 

Kako si izdržala predrasude da autisti nemaju empatiju? A kriješ svoje suze, jer i ona tada plače. Naučila si kriti. Kako si izdržala kada ti dijete zaboli, a ne zna reći što ga boli, samo plače?

 

Hej, kako si?…„Navikneš“, rekla bi sada ti,“ K'o magare na batine“.

 

Danas šutim. Šutim ehom tvoga vriska.

 

Vriska svih majki djece s autizmom.

 

Vriska svih odraslih s autizmom.

 

Šutim danas, prijateljice. Moja šutnja je plave boje.

 

Šutim jer ne znam što reći. Kako reći. Jer ne znam kojim jezikom da pričam. Da me čuju.

 

A boli me.

 

Strah me.

 

Vičem a šutim.

 

Kao i oni.

 

A oni vole, tuguju, pjevaju, smiju se. Samo na drugačiji način.

 

A, znaš, ljudi baš i ne vole različitosti.

 

Mogu te samo zagrliti svojom šutnjom.

 

I reći ti: hej, nisi sama…Tu sam.

 

U ovom jebenom svijetu koji je „autističan“ostala 364 dana u godini za tebe, za nju.

 

Tu sam…

 

Grlim te svojim vriskom, svojom nemoći, svojom krvlju, svojim snovima.

 

Grlim te svojom šutnjom.

 

Plavom od nade…

 

 

Svjetski dan svjesnosti o autizmu obilježava se 2. aprila. Ovaj dan je rezolucijom Ujedinjenih naroda iz 2007. godine određen kao datum na koji se širom svijeta nastoji podizati svijest o autizmu, te potrebama i sposobnostima ljudi koji imaju ovaj poremećaj.

Poremećaj autističnog spektra (Autistic Spectrum Disorder – ASD) je neurorazvojni poremećaj koji se javlja u djetinjstvu i traje doživotno. Posljednje informacije najveće svjetske organizacije za autizam “Autism Speaks” su da 1 od 68 djece (1 od 42 dječaka i 1 od 189 djevojčica) ima autistični poremećaj u razvoju.

U toku je kampanja na društvenim mrežama kojoj su se dosad pridružili mnogi, fotografirajući se s panelom (#javolimnekogsaautizmom) i postavljajući fotografije na svoje društvene profile.

Vodeća svjetska organizacija koja se bavi proučavanjem autizma i zagovaranjem prava osoba s autizmom Autism Speaks pokrenula je akciju “Svijetlimo u plavom za sve s autizmom” (Light it up blue for all with autism). U našoj zemlji ovaj događaj organizira udruženje EDUS koje je proglašeno ambasadorom za BiH.

Večeras u 19 sati i 30 minuta na Šeher-Ćehajinoj ćupriji ispred Vijećnice, okupit će se porodice s djecom iz EDUS-ovog programa, prijatelji i svi građani koji žele podržati ovu akciju.  Specijalni gost bit će i sarajevska gošća s Aljaske, umjetnica Chelsea Hart, koja će prisutnima otpjevati ariju O mio babbino caro.

Tom akcijom pruža se simbolična podrška i skreće pažnja javnosti, te ukazuje na svjesnost o potrebama osoba s autizmom time što se prepoznatljivi objekti, kao i ulice i domovi u gradovima širom svijeta osvjetljavaju plavom svjetlošću, nosi se plava odjeća, vrpce…

Plavim svjetlom večeras će biti osvijetljeni Vijećnica, Narodno pozorište, Pošta, Akademija likovnih umjetnosti te nekoliko mostova.

Plavom bojom autizma istovremeno će biti osvijetljene i mnoge poznate građevine u svijetu, poput Empire State Buildinga u New Yorku, Piramida u Gizi, bazilika Svete obitelji u Barceloni…

 

Preuzeto sa portala www.6yka.com

 

 

 

Oznake:
<
Zauvijek tvoj

Latif Moćević – Zauvijek Tvoj

>
Amel-Curic-X-Factor-620x350

Žiri X Factora poručio Amelu Ćuriću: Dobili smo...

15672568_10154363830539092_4133382120812514172_n

Preporuka

Ammara Mistrić “Nikada”