Kategorije

Una Bejtović – Vlasnica agencije “Bejtovic Communications” i savjetnica za odnose sa javnošću

Photo by Sulejman Omerbašić.

Backstage: Lično ( datum i mjesto rođenja, )
05. oktobar, 1977, Sarajevo

Backstage: Edukacija, obrazovanje…
Magistrica demokratije i ljudskih prava, profesorica književnosti naroda BiH i bosanskog jezika, Londonska škola za odnose s javnošću, usavršavanje na CNN International Desku u Atlanti na kojem sam se zatekla kad je umro Slobodan Milošević te sam učestvovala u Breaking News coverageu. Govorim engleski, italijanski i pasivno se koristim njemačkim.

Backstage: Sa 16 godina počinjete raditi u medijima, 2004. godine Vaš posao postaju odnosi sa javnošću, a nakon 16 godina iskustva postajete slobodna savjetnica za odnose s javnošću. Šta je u ovim svim godinama rada bilo presudno da se više klijentima ne morate posebno predstavljati, da već znaju ko ste?
Mislim da je to prije svega pitanje za njih. No, moja radijska i tv karijera sasvim sigurno su doprinijele da ljudi na pomen mog imena ipak znaju o kome je riječ. Međutim, u javnom poslu se čovjek svaki dan dokazuje, tako da je ipak profesionalan i etičan trag u mojim saradnjama vjerujem moj najjači adut. Poslove sam, često uprkos vanrednim okolnostima, završavala u skladu sa najvišim profesionalnim standardima i pri tom zadržala kvalitetne i često prijateljske odnose sa ljudima sa kojima sarađujem.

Backstage: Vrlo interesatno polje djelovanja…samo neki primjeri –Srebrenica – mapiranje genocida, MESS, FAMA Virtuelna kolekcija – Muzej Opsade Sarajeva, da li to dovoljno govori o tome koliko su odnosi sa javnošću bitni?
Odnosi s javnošću su bitniji nego što to većina klijenata u našoj zemlji razumije i prihvata. To je struka koja vam na kreativan i ne nužno uvijek skup način može osigurati pozitivan imidž u javnostima koje su bitne za vaše poslovanje. Mi uspostavljamo razumijevanje, mi gradimo povjerenje, mi upravljamo komunikacijskim procesima i pričamo priče o vašoj kompaniji, vašem brendu, vašim vrijednostima.

Kad kažem mi, mislim na profesionalne komunikatore, stručnjake i stručnjakinje u odnosima s javnošću. I oni trebaju svakome – od velikih korporacija do malih i srednjih preduzeća, jer svaka firma komunicira sa nekim ciljnim javnostima i njeno poslovanje je u međusobno zavisnom odnosu sa nekim donosiocima odluka. Zbog toga je važno da sve one koji mogu uticati na vaš rad proaktivno informirate o vašim aktivnostima, kako biste spriječili i da do njih dolaze polovične informacije.

Na projektima međunarodnih organizacija podrazumijeva se budžetska stavka predviđena za promoviranje projektnih aktivnosti, jer je jasno da ono što nije zabilježeno u medijima, skoro da se i nije dogodilo.

Backstage: Statistike za 2012. godinu evidentiraju 42 konferencije za novinare, moderiranje preko 20 različitih javnih događaja. Menadžerica za odnose s javnošću na čak šest festivala. Aktivistkinja i to aktivna na brojnim društveno-angažiranim projektima. Smijem li pitati za 2013. godinu, ali i ovu u kojoj jesmo?
Da, 2012. je zaista bila spektakularna! Na trenutke predinamična čak i za moj ukus! No, 2013. je počela nagradom, a završila regsitracijom vlastite agencije i to u decembru, kada sam simbolično obilježila dvadeset godina profesionalnog rada, pa je mogu kvalitativno ocijeniti kao jednu od iznimno važnih godina u mom profesionalnom životu. U ovu, 2014. krećem sa željom da se sebi dokažem kao poduzetnica, sa željom da pomjerim standarde u pružanju usluga klijentima kojima su potrebni odnosi s javnošću, te sa željom i da naučim mnoge nove vještine koje još uvijek nisam savladala! Bejtovic Communications je agencija za odnose s javnošću spremna za nove izazove i radujem se svim novim saradnjama.

Backstage: Kada se govori o jakim, sposobnim ženama, obrazovanim, lijepim, govori se i o Vama, da li bi ovakvi epiteti trebali prestati biti raritet? Zašto se smatra uspjehom ako žena u BiH ima sve nabrojane osobine?
Uh, nisam znala da se tako govori i o meni. Iako, ponekad dođe do mene neka priča da sam prilično stroga, oštra, ali i ona na koju se klijenti mogu osloniti i koja završi posao kako treba. Svi nabrojani epiteti ne znače ništa ako nema ljudskog pristupa i elementarne etike. Mislim da nabrojane osobine omogućavaju ženi da izađe iz patrijarhalnog obrasca finansijske ovisnosti o muškarcu, pa se to utoliko smatra uspjehom. Za mene je uspjeh kada dođete na tačku na kojoj imate i želite nešto što vam je dato podijeliti s drugima.

Ništa nam ne daje za pravo da budemo oholi i mislimo da smo bilo šta zaslužili. Naše vrline su dar od Boga, one su obaveza da s njima napravimo najbolje za druge, bilo kroz posao ili kroz neki drugi oblik djelovanja.A ovom društvu treba još mnogo obrazovanih i sposobnih žena i moramo ih podržati u svakom smislu. Posebno mi je zadovoljstvo bilo raditi sa mladim ženama kojima sam prenijela dio svog znanja i iskustva kako bi ih osnažila za buduće poslovne poduhvate.

No, voljela bih da se osvrnem na tu predrasudu o toj ženskoj ili pak mojoj «jakosti». Čujemo (pre)često i kako muškarci ne vole jake žene i kako ih se klone. Šta zapravo znači biti jaka žena? Spremna da brani svoje stavove? Po toj oštrini me mnogi znaju. Gorljivi zagovarač istine i pravednosti? Uvijek i bez zadrške. Podrška prijateljima i prijateljicama u njihovim snovima? Sa strašću i predanošću. No, nije li ovo sve nabrojano ono što svako od nas želi za sebe, svoje najbliže, svoju djecu, svoje sestre, prijateljice? Bez želje da to dijelim na muškarce i žene, mi moramo biti društvo koje odgaja i podržava individue koje misle svojom glavom i koje se ne libe zalagati za opšti društveni napredak. Da li to rade jaki? Sasvim sigurno. Dužnost jakih je da osnaže slabije. To je prava veličina i uspjeh.

Snagu sam dobila odgojem, podrškom roditelja, brata i prijatelja i prijateljica. Međutim, u ličnim odnosima, nisam ja tako jaka kao što se čini. Biti jaka žena ne znači odsustvo želje za partnerom s kojim će dijeliti svoje želje i snove i na kojeg se može osloniti i dijeliti čitav jedan svijet izvan posla. Njoj treba partner i rame na koje se uvijek može osloniti, kada život pokaže i svoje okrutnije lice. A jake, zaposlene žene su kreativne u tome kako svakodnevnicu učiniti ljepšom, svjesne da mnoštvo obaveza ostavlja malo vremena za zadovoljstvo, te ga onda mnogo efikasnije koriste.

Jakoj ženi ne treba muškarac da joj kupi stan, auto ili izgradi karijeru. Muškarac kojeg takva žena odabere može biti siguran da ga je izabrala zbog njegovih ljudskih vrijednosti, a ne zato što joj treba iz nekih sitnosopstveničkih pobuda. Sa jakim ženama i muškarci su snažniji, a porodica stabilnija! Iznenadili biste se koliko jake žene zapravo mogu biti blage, pažljive i slabe na svog muškarca!

Backstage: Da li ste ikad pomislili odustati?
Češće nego što bi mi bilo ko povjerovao. Ima dana kada me je strah ustati iz kreveta i suočiti se sa svim što me čeka taj dan. Ali, hvala Bogu, svaki put ustanem i suočim se. Taj strah dolazi od odgovornosti i to je dobro. Dokle god se preispitujemo spremni smo na napredovanje, svjesni da su greške moguće svakome i svaki dan. Nekad se pitam da li mi je trebalo da tako radikalno zaokrenem karijeru, mogla sam lijepo ostati na poznatom teritoriju, gdje sam uživala brojne beneficije. No, u mojoj prirodi je da pomjeram granice i uvijek očekujem više, prije svega od sebe i da izvučem najbolje. A to se ne događa kada ste stalno u poznatom i uživate na lovorikama stare slave. Zato, nema odustajanja. Samo naprijed.

Backstage: Da li mi biramo profesiju ili ona nas?
Sretni su oni koji biraju i s pravom se ubrajam među njih. Premalo ljudi radi poslove koje voli. Međutim, sve odluke imaju svoju cijenu. Ljudi su često neiskreni prema sebi, pa očekuju brojne beneficije nespremni da se odreknu nekih zadovoljstava, a to naprosto nije moguće. No, to ih ne spriječava kada vide da je neko sebi nešto priuštio dodatnim zalaganjem to komentarisati onim našim poznatim «ma ja, možeš ti» ili «odakle mu» i slično. Davno sam napravila taj razgovor sa sobom i shvatila da sam spremna pomjerati granice, nekad i vlastite izdržljivosti jer želim da iza mene ostaju kvalitetno urađeni poslovi. Kada vam neko kaže «hajd’ šta ima veze!?», budite sigurni da imate posla sa diletantom/icom i da proizvod koji ćete dobiti na kraju sigurno nije u rangu vrhunskog. A sebe maksimalno možete dati samo u onome u čemu zaista i uživate. Zato se kaže da ako radite ono što volite, do kraja života nećete raditi više ni jedan jedini dan.

Backstage: Privatno…slobodno vrijeme…kako ga organizujete…
Već 13 godina nedjeljni ritual je cjelodnevni odmor u roditeljskom domu koji podrazumijeva ručak prema mojoj želji, gledanje nekih serija koje volimo, kafa i kolači, prepričavanje cijele sedmice i razmatranje novih planova i jednostavno uživanje u ulozi koju zovem «i ja sam nečije dijete!». Realno, mamina i tatina sam maza iako sam pravi mamin Sin koji rješava sve praktične svakodnevne probleme.

Počašćena sam sjajnim krugom prijatelja i prijateljica sa kojima intenzivno, dinamično i emotivno proživljavam detalje i njihovih i svog života. Naravno, tu su i pozorišne predstave, kvalitetni filmovi i koncerti. Volim osjetiti ritam Sarajeva, sretati ljude, razmjenjivati osmijehe. To je život, zar ne?!

Putovanja su moja velika ljubav i želim otići na još mnogo mjesta i upoznati mnoge kulture.

Backstage: Dress code u poslovnom svijetu…
Zavisi od grane posla. Kad radimo MESS svi smo prilično opušteni, iako je dobro da se neki sako nađe pri ruci, ako se mora dati neka izjava ili nešto slično. Međutim, kad imam posla sa business sektorom, tu se očekuju odijela i malo službeniji outfit, ali sam odlučila da ga potpuno oplemenim svilenim košuljama, kako bih zadržala ženski identitet i u tom smislu.

Nekad imam osjećaj šta god da obučem ljudi primijete moju frizuru, pa skoro da mi je svejedno J

Backstage: Posao iz snova za Vas…
Ja živim svoj posao iz snova – imam agenciju za koju želim da bude mjesto gdje ću dijeliti svoje znanje sa mladima, koji će kroz zajednički rad i druženjeučiti posao i zarađivati svoje plate, a ja ću uživati u svim dinamičnim projektima, pogotovo onim kojima ćemo pomoći da dobiju više pažnje javnosti kako bi mijenjali nečije živote na bolje.

Backstage: PRO.PR Awards 2013
Dokaz da ti ne treba štela da tvoj rad bude priznat. Nisam znala ni da nagrada postoji, ni da me neko kandidovao, nisam znala ni organizatore. Ali sam bila zahvalna na činjenici da je moj rad prepoznat i kad god pomislim da odustanem, sjetim se da sam ipak napravila dobru odluku kad sam odlučila da odnosi s javnošću postanu moj životni poziv.

Oznake:
<
DSC_0506-1

Alisa Vrabac: Predsjednica „PROF komunikacije“,...

>
azra1

Emela Burdžović – Suvlasnica art boutique hostela Franz...

12274281_1079174275435190_672599767175819676_n

Preporuka

Amel Tuka: “Cijeli dan mi je posvećen treningu i...