Kategorije

Sanja Vlaisavljević – Direktorica Centra za kulturu dijaloga, Sarajevo

Backstage: Lično (datum i mjesto rođenja)…
Rođena 17.11.1968. u Sarajevu.

Backstage: Edukacija, obrazovanje … trenutna pozicija …
Magistar sociologije i direktor Centra za kulturu dijaloga.

Backstage: Da li je u BiH danas pametno govoriti ono što se misli, da li je šutnja zlato i sredina zlatna, ili to još jedan od načina da ne govorimo što mislimo?
Kao osoba koja uvijek govori ono što misli i za šta smatra da je pravično, bez naklonosti i srdžbe, mogu reći da je to najpogrešniji izbor u BiH. Govoriti nepristrasno i prema istom aršinu u svim prilikama iste vrste je križ koji sebi trajno stavljate na leđa i koji teško da ikada može biti pomaknut sa vaših leđa. Tišina u BiH je izraz licemjerja i konformizma. Mnogi ljudi koji nikako i ni pod kojim uvjetima ne bi smjeli da šute o raznim društvenim anomalijama to ipak rade ne želeći da remete svoju dobro zagrijanu i ušuškanu poziciju. Sjećam se jednog dobronamjernog čovjeka koji me pozvao na razgovor i sugerirao mi da o nekim temama ne govorim javno jer će me „mrak pojesti“. Nisam ga poslušala jer mi savjest nije dozvoljavala. Stajati na čelu organizacije koja se bavi promoviranjem kulture dijaloga i „mudro“ šutiti o jeziku ulice i govoru mržnje koji je bio svuda oko mene bilo bi jadno i licemjerno.

Backstage: Prema vašem mišljenju ko formira mišljenje većine u našoj zemlji?
Mislim da mediji formiraju mišljenje većine. Mediji su najisturenija konekcija čovjeka sa ostatkom društva. Njihova moć je ogromna i oni bitno utječu na formiranje mnijenja. O intelektualcima i akademskoj zajednici teško da mogu govoriti kao zajednici koja oslobođena svake strasti javo polemizira o društvenim problemima. Nažalost. Tu i tamo možemo susresti tek poneku osobu koja je sprema javno progovoriti, ali uvijek ili gotovo uvijek za ili protiv jedne dominantne političke opcije. To nije glas intelektualne zajednice niti može biti. To nikako ne znači biti angažirani intelektualac. Ali ljudi biraju, opet, konformizam. Mediji ne promoviraju različitost informacija i sadržaja i više podsjećaju na indoktrinirajuće mašine.

10641277_854285094592831_4431812402963650247_n

Backstage: Koliko je u medijima rasprostranjeno spinovano novinarstvo?
Danas svi govore o spinovanom novinarstvu. Ne znam šta to u bh. kontekstu uopće znači. Na temelju čega i u odnosu na šta se danas govori o spinovanju. U BiH je već nekoliko godina posrijedi sve osim profesionalnog novinarstva koje prati temeljne postulate te profesije. Ako je to spinovanje onda je je riječ spin u ovom slučaju, spin od novinarstva koje je na sceni u BiH već duži period. Laži, intrige, jezik ulice, ideologizacija medija, privatiziranje javnih servisa i ostalih medija za osobne obračune je dio svakodnevnice bh. novinarstva. Spin je samo jedan pomodarski termin koji treba da ostavi utisak na slušatelja koji treba da pomisli kako je pošiljalac poruke time nešto genijalno rekao.

Backstage: Smatrate li da po „defaultu“ na sve prvo gledamo negativno, ne vjerujemo da biste konstatovali da je u BiH sve crno?
Ne bih ni mogla konstatirati da je sve u BiH crno, sve i kada bih htjela jer bio bi to jedan generalizirajući i besmislen stav. Ali kada malo zagrebete iza površine u svim sferama društva ne možete se otrgnuti dojmu da se pred vama pojavljuje anomalija za anomalijom. Govoriti o političkom životu u BiH znači govoriti o vladajućoj oligarhiji koja već godinama sije sjeme razdora među građanima istovremeno živeći veoma konforno i lagodno. Mnogi od njih hodaju od partije do partije kada im se fotelja počne trošiti. Svakih dvije ili četiri godine prospu malo jadne nacionalne retorike pred narod koji poslije rata vjeruje da će mu političari iz drugog naroda nanijeti zlo. Dovoljno je spomenuti mrtve i rat i narod koji je izgubio smisao svega oko sebe vjeruje i tih par fraza. Te fraze ne dolaze od nacionalnih političkih partija ekskluzivno nego svih bez iznimke. Kada zagrebete ispod površine obrazovnog sustava sledi vam se krv u žilama. Dotaknete li ispod površine nevladinog sektora koji treba da je korektor društva vidite iste simptome kao i u politici. I tako redom gdje god dotaknete pred vas iskoči nešto crno. Čini mi se da ovoj zemlji treba generalna rekonstrukcija svega.

10615455_854284471259560_6047317800767245858_n

Backstage: Kultura dijaloga danas u BiH?
Šta je to? Kultura? Dijalog? Kultura dijaloga? Kultura, kultura života u gradu je misaona imenica. Kultura obhođenja u javnom prostoru? Kultura jedenja? Kultura pozdravljanja? Kultura života u zgradi? Kultura bacanja otpada ispred zgrade? Kultura odijevanja i šminkanja? Kultura i urbana distanca? Kultura i čitanje? Broj knjižara spram broja kladionica u gradu? Broj kulturnih institucija spram mesnica? Broj velikih rock koncerata za mlade spram folkoteka? Broj diskoteka u Sarajevu? Broj muzičkih emisija sa praćenjem svjetskih rock, pop, elektro… trendova spram šund muzike? Književne večeri spram probadanja noževima po ulicama? Broj parkova za tinejdžere, skejt parkova, biciklističkih staza, trim staza spram deponija smeća ili nelegalno postavljenih ugostiteljskih objekata? Broj trgova i besprijekorno uređenih parkova za dokolicu u kojima se nalaze neoštećene klupe između čijih greda nema temeljito zaguranog smeća? Broj mladih ljudi koji izvade ruke iz džepova kada pozdravljaju starije, koji ustaju starijima u tramvaju? Broj uredno poslaganih papučica poredanih ispred ulaznih vrata u stambenim zgradama spram čistih obojenih i brižljivo njegovanih ulaza? Divlji parkinzi na javnim površinama na kojima niču buregdžinice sa džinovskim dimnjacima usred centra grada? Broj uličnih svirača koji su odlika velikih gradova koji svirajući zarađuju novac? Broj rešetaka na prozorima do drugog kata spram lijepo uređenih prozora i balkona sa cvijećem? Broj auta koja nemaju milion i jednu zaštitu od lopova? Broj restorana u kojima se poslužuje svinjetina? Broj restorana sa egzotičnom hranom? Broj… mogu nastaviti nabrajati, ali pitam vas umjesto toga kako je moguće uspostaviti kulturu dijaloga u takvom ambijentu, a da vas pri tome ne proglase budalom koja hoće nekakav salonski bečki red usred Sarajeva.

Backstage: Čitateljka portala vam je postavila pitanje sa kojim se u potpunosti slažemo – Vaš savjet svim političkim partijama  u predizbornoj kampanji koja dolazi?
Savjet aktualnim političkim partijama: okanite se politike. Politika i bavljenje politikom nije kafanski dogovor. Ne može se ući u politiku i pretendirati na najviše funkcije u državi bez dana političkog angažmana, akademija za politički dijalog i političko djelovanje. Ne može se pretendirati na najviše funkcije sa nerazjašnjenim oblicima nasilničkog ponašanja u obitelji i zvan nje, alkoholizmom, lažima, prevarama, koketirati sa narodnim pokretima, nvo sektorom i pretendiratni na najviše pozicije… Svaki političar kojemu je tokom mandata ustanovljen nagli porast imovine treba biti kontinuirano prozivan. Na njega treba biti vršen pritisak da se odrekne kandidatura. Taj pritisak treba da vrše one NVO koje primaju basnoslovan novac za praćenje političkog života u BiH. Mediji također. Savjet političarima: nemojte ništa obećati narodu. Samo govorite rječnikom kojim govorite kada ste za stolovima bez medija i javnosti koja vas sluša. Ne govorite da ćete zaposliti građane. Ne govorite da moramo krenuti boljim putem i da ćete to baš vi i vaša partija učiniti. Ne govorite da treba zemljom da vladaju principi pravde i pravičnosti, demokracije. Često mi se dešavalo da na predizbornim političkim debata slušam kandidate sa izbornih lista koji nemaju pojma šta im je u platformama ili koji je aktualni problem u lokalnoj zajednici koju zastupaju. I da, veoma važan savjet: ne govorite da su drugi krivi zato što je BiH svugdje na dnu ljestvice bilo kakvog uspjeha.

15785_854285147926159_7719872625035673528_n

Backstage: Društvene mreže danas su gotovo pa medij broj 1, međutim, vrlo često se aktivnije na njima, nego u javi, da li je virtualan svijet zavladao?
Kakav god bio taj virtualni svijet čini se da je mnogo realniji nego realni svijet. Ljudi su tamo mnogo više ljudi. Mnogo spremniji biti jedni uz druge i sa istom strašću jedni protiv drugih. Društvene mreže vraćaju barem minimum nade da ljudi nisu izumrla vrsta. Vidim, predmet glasnog smijeha su selfi fotografije. Vidim i dijagnoze postavljaju ljudima zbog selfija. Koja smijurija. Pa ništa prirodnije nema od ljudske potrebe za samodokazivanjem. Samopokazivanjem. Selfiji liječe ljude, a nisu izraz psihičkih poremećaja. Svako prikazivanje nečeg svoga (imovine, užitka u društvu, u prirodi, bilo čega) na društvenih mrežama je samo očajnički krik za priznavanjem u općem društvenom rasulu. Društvene mreže su spas za građane BiH. One su ujedno i novi oblik komunikacije modernog čovjeka.

Backstage: Kako provodite slobodno vrijeme, koju literaturu čitate, koje filmove gledate, da li volite shoping, kako se opuštate?
Hahahaha. E, ne znam kako da vam odgovorim. Vidim sada je veoma popularno pisati šta čitamo. To je kao neki znak prepoznavanja i određuje nam rang ljestvicu pismenosti :-) . U slobodno vrijeme (ako je to vrijeme izvan posla) radim. Besposličaranje, lijeno dnevno spavanje je uvijek po jedna mala smrt. Bijeg od života. A život je suviše kratak da bi se od njega bježalo. Od prvog „dobro jutro“ do kraja dana treba tragati za ispunjenjima. Ne razumijem ljude koji kažu da im je dosadno. Zar može biti dosadno u životu? Zar neko može reći da nema šta da radi. Čovjek može biti 24 sata okupiran nečim. Silno volim čistiti kuću i uređivati prostor. Ako ne čistim kuću onda kuham pa opet čistim kuću kada obiteljska zabava prođe. Volim usrećivati moja tri momka. Vole i oni mene. Uvijek neko nekome nešto sprema kako bi ga obradovao. To su neke vrijednosti sa kojima živim u mojoj obitelji i koje nastojim da prenesem sinovima.Volim raditi u vrtu. Ganjati se sa puževima golaćima (kojih ove godine ima baš, baš mnogo), glistama, plijeviti korov, brinuti o cvijeću i vrtu. Koje gledam filmove? Ako ovo bude čitala jedna moja prijateljica koja mi je nabavila pregršt filmova kako bih „bila u toku“, a koji još uredno na komodi čekaju svoj red, napisat će vam pismo čitatelja i ocrniti me. Moj stariji sin Filip nam obično organizira filmsko veče i onda ga svi moramo poslušati. Marko, mlađi sin, je odgovoran za zakusku. Više volim slušati muziku. U kući uvijek nešto ili neko svira. Volim sve što moji momci slušaju. Moji prijatelji kažu da je ono što ja biram sanatorijumski ugođaj pa me mole da to ne puštam kada oni dođu. Čitam mnogo jer mi je čitanje nevidljivi dio onoga o čemu pišem. Mada kada bih morala javno odgovoriti na pitanje o omiljenim autorima onda bi moj odgovor bio: svaka ženska knjiga u kiosku. Volim čitati Politikin zabavnik. Kupujem ga redovno petkom. Sada ne mogu više reći zbog djece kao što sam do sada govorila jer nisu više baš djeca :-) . Da li volim kupovinu? Ma ne. Ja sam ozbiljna poslovna žena koja vrijeme ne troši na takve, tipično ženske, tričarije. Ma dajte, a koja žena nije luda za kupovinom? Kupiti, pa makar bilo šta, je provjeren metod za pražnjenje negativne energije. Silno volim kupovati poklone za moje momke, sakrivati ih i onda kada su blagdani danima ih pakovati i jedan po jedan redati pod bor. Volim ići sa sinovima u kupovinu, ali u dućanima sve više šutim. Shvatam da, ne bez razloga, postoji moda za tinejdžere i one koji to nisu. Volim gledati šta oni biraju. Često sebi kažem: „ššš. Samo šuti draga moja“. Prvi put kada sam shvatila da je ovaj oblik komunikacije u dućanu najbolji bila je to kupovina tenisica za starijeg sina. Kada smo ušli u dućan, kao iz topa sam rekla koje tenisice su neopisive i baš kao skrojene za njega. On mi je prvo rekao da govorim tiše. Zatim kako su tene grozne. Argumentirala sam da su kvalitetne i ne propuštaju vodu. Rekao mi je da su starinske. Nastavila sam dalje gledati i ponudila druge tvrdeći da su sjajne i kvalitetne. Bilo je nekoliko pokušaja nakon kojih sam rekla da neću više niti riječ progovoriti te da sam bira tenisice. Nakon pet minuta moj sin je doša sa ubjedljivo najružnijim tenisicama ushićen, ozaren presretan rekavši mi da je konačno našao što je tražio. Imala sam potrebu da vrisnem od užasa. Tenisice su bile najružnije meni, ali ne i njemu. Njemu koji će ih nositi su bile najljepše.Tada sam shvatila da je vrijeme da moja nijemost u dućanu preuzme mjesto brbljivosti upravo kako bi komunikacija bila uspješna. A i kupovina.Volim kupovati da poklonim, ali ništa manje i za sebe.

10687428_854284807926193_2466826228661123460_o

Backstage: Šta nedostaje od revijalnog sadržaja našoj zemlji, da li je to više festivala, sportskih događaja, šta bi nas više promovisalo u svijetu?
Mislim da nedostaje svega što ste nabrojali. Eto, meni je žao što nismo imali predstavnika na Evroviziji. Ne ulazim u to da li je riječ o festivalu najvišeg ranga, ali biti na tom festivalu znači predstavljati zemlju po nečemu lijepome, a ne po krvoprolićima, ratu i lopovluku. Mislim da je Sarajevo film festival festival koji nije više festival nekog Purivatre nego festival koji šalje pozitivnu sliku o BiH cijelom svijetu. Eto, žao mi je što u Sarajevu nema više sjajnog regionalnog natjecanja „Rat bendova“. Žao mi je što se ne borimo da olimpijada opet dođe u našu zemlju. Žao mi je što uvijek rušimo ono što je lijepo i pozitivno. Voljela bih da je Naomi Druškić mnogo više na TV i da njene koncerte možemo slušati prije dnevnika. Ta djevojka je genij, ali to uglavnom znaju ljudi izvan BiH. Žao mi je što malo ko zna za još jednu neopisivu djevojku Deu Herdželaš, teniserku… Eto voljela bih da nudimo mnogo više sadržaja koji će posebno mlade ljude držati bliskim svome gradu, svojoj zemlji. Ovako, čini mi se da ih neke nevidljive sile tjeraju odavde.

Backstage: Trebamo li ulagati više u one koji nas predstavljaju?
Da! Da! Da! Ne, treba. Nego, mora. Nema izgovora o nedostatku novca. Ni govora. Ako nema novca za kulturu onda političke elite odmah moraju nestati sa političke scene. Kultura je ogledalo jednog društva. Dea, Naomi, Noemi moraju biti ponos ovoga društva, a ne teret koje nažalost svoje utočište sve više traže u drugim zemljama.

Oznake: ,
<
224732_1024255409436_8300_n

Elmedin Dino Konaković – Predsjednik UO KSBiH,...

>
10694473_10152757944715310_1110783367166312589_o

dr. Lejla Šebić – Vanredni profesor; Šef katedre...

12274281_1079174275435190_672599767175819676_n

Preporuka

Amel Tuka: “Cijeli dan mi je posvećen treningu i...