Kategorije

Mr.sc. Damir Šehanović – novinar i PR ekspert

Backstage: Lično ( datum i mjesto rođenja, )…
2.11.1971. u Brčkom gdje su moji roditelji zbog očevog posla došli iz Tuzle godinu dana ranije. U Tuzlu smo se vratili 24.12. 1974 i na taj dan se u Tuzli rodila moja sestra Sanela. Bez obzira što je najveći dio mog života vezan za Tuzlu, jako volim Brčko i ljude koji me vežu za taj grad. Oni su danas rasuti širom Evrope i svijeta, ali zahvaljujući novim tehnologijama često smo u kontaktu. Neke od njih srećom viđam i uživo, barem jednom na godinu :-) .

Backstage: Edukacija, obrazovanje…
Magistar nauka. Krajem 2012. sam odbranio magistarski rad na temu “Strategije i tehnike celebrity odnosa sa javnostima u EX YU komunikološkom prostoru”. Uža specijalnost su mi odnosi s javnostima i komunikacija.

Backstage: Sadašnja pozicija-poslovni put…
Imam sreću da se bavim poslom za koji sam se školovao i koji istinski volim. Radim kao neovisni konsultant na više projekata jedne korporacije. Trudiću se da još dublje trasiram put u ovoj domeni posla. Neprestano radim na sebi kako bih bio što konkurentniji na tržištu. Mislim da je to jedini ispravan put.

IMG_5946

Backstage: Da li vaše zanimanje zauzima dovoljno visoku poziciju na našim prostorima, da li je cjenjeno, shvata li se uopšte prednost ukoliko se angažuje pravi Communication Consultant?
Ne bih volio da zvuči pretenciozno ali PR, odnosno Odnosi s javnostima je industrija budućnosti. Sve je više kvalitetnih kompanija, brendova, proizvoda i usluga čiji će plasman i uspjeh na tržištu u dobroj mjeri zavisiti od onoga kako i u kojoj mjeri iskomuniciraju svoju ciljanu publiku. Marketing odnosno reklame su samo jedan mali dio toga, sve ostalo je PR i ispravno postavljena komunikacija sa svojom publikom/potrošačem. Ne znam koliko su poslovni ljudi u BiH svjesni te činjenice, ali mislim da preko međunarodnih kompanija koje djeluju u našoj zemlji i do naših ljudi dolazi ta spoznaja pa je sve više takvih pozicija i radnih mjesta. No, kao i u svim drugim poslovima, ne možemo baš svakoga ko se zvanično bavi PR-om nazivati kolegama jednako kao što ni sve ljude koji su godinama radili na TV kao novinari ili voditelji nisam mogao nazivati kolegama. Mnogo je tu ljudi koji su zalutali u posao, kao uostalom i u svim drugim sferama života. Na sreću, mnogo je kvalitetnih ljudi koji Komunikaciju i Odnose s javnostima proklamuju kao kvalitetnu industriju, međusobno se prepoznajemo, sarađujemo, nerijetko i pomažemo.

Backstage: Kada biste Vi ulagali u BiH, da li bi to bilo u sferi umjetnosti, sporta, obrazovanja, turizma… ?
Po mom mišljenju, svako ulaganje zahtjeva strateško planiranje. Od toga ovisi rezultat ulaganja bez obzira ulažete li u sport, obrazovanje, umjetnost … bilo šta. Kada je u pitanju BiH, sve što ste naveli zahtjeva dosta ulaganja, ali sam potpuno siguran da u svakoj od ovih oblasti imamo velikih potencijala za uspjeh. Pa pogledajte samo rezultate naših ljudi u svijetu, bez obzira da li djeluju iz BiH ili iz vana. Napravili su toliko uspjeha bez ikakvih strateških i planskih ulaganja. Možete li zamisliti gdje bi nam kraj bio kada bi imali neki desetogodišnji plan ili strategiju u oblasti sporta ili umjetnosti. Svaki stranac čudom se ne može načuditi kakve turističke potencijale imamo, a koliko su neiskorišteni. Ako mene pitate u  šta trebamo ulagati, odgovor je – BH brend. Brendirati naše proizvode kao kvalitetne i dostupne, motivisati ljude u BiH da ih kupuju i samoreklamiraju čime se pravi konstantni priliv sredstava u privredu, a istovremeno raste izvoz. Na papiru sve to izgleda jako jednostavno, zvuči još jednostavnije, ali kada se krene u borbu sa lobijima onda vidimo da su naša koplja slabija od njihovih i ponovo se vraćamo u “mulj” iz kojeg su samo rijetki uspjeli iskoračiti.

IMG_5774

Backstage: Da li su festivalski i lični brendovi najbolji promotori BiH, te šta je ili ko najveći brend koji BiH ima ?
Festivali su sjajna platforma za promociju zemlje, ali bez jačanja industrije nema konkretnog napretka. Pa mora neko finansirati te festivale. I samo znate da prije svakog filma na SFF gledamo barem 15 minuta reklama. Želja mi je, a vjerujem i organizatorima SFF-a koje izuzetno cijenim, da za 10 godina svi glavni festivalski sponzori budu BH kompanije i brendovi. To bi bilo fenomenalno. Da ne govorim o ličnim brendovima Bosne i Hercegovine koji svojom kvalitetom šire pozitivan imidž zemlje pa samim tim i svih nas. Nemoguće je novcima iskazati vrijednost jednog Edina Džeke ili Miralema Pjanića,  jedne Zane Marjanović koja pozove najpoznatiji svjetski filmski i celebrity par da dođe u BiH, jednog Mirze Teletovića, Danisa Tanovića, Jasmile Žbanić, Aleksandra Hemona, Ismeta Prcića … Mogao bih nabrajati do sutra sve te divne ljude čijem se radu i energiji divim. U moju glavu nikako ne ide da se ljudi ne raduju tuđem uspjehu. Kako ne kontaju da je uspjeh drugoga, onoga pored tebe, platforma da se i ti brže popneš na svojoj ljestvici uspjeha. Ovde je još uvijek primarno da komšiji crkne krava makar meni pocrkalo cijelo stado. Na tim premisama nećemo daleko dogurati, ali raduje me da ipak ima dobrih ljudi. U to se svaki dan iznova uvjerim.

Backstage: Kako komentarišete činjenicu da se bliži druga godišnjica kako je zatvoren Zemaljski muzej?
Odgovora sam se već na neki način dotakao. Sve je to dio jednog sistema koji nema nikakvu strategiju, plan, cilj… Da u nekom planu stoji da osnovnoškolci iz svih gradova BiH dolaze jednom godišnje u taj muzej, on bi morao raditi, postojala bi sredstva za njegovo održavanje, proširenje, njegovi uposlenici bi se trudili osmisliti kvalitetne programe, postavke prije nego bi te ekskurzije došle. Po tom istom planu i strategiji bi trebalo da se posjećuju muzeji i slične institucije u Jajcu, Mostaru, Banja Luci, Tuzli, Trebinju. Istovremeno bi radili hoteli gdje bi učenici bili smješteni, restorani  gdje bi se hranili, slastičarne, kafići, mali obrti – jer bi svako sa ekskurzije donio neki suvenir. I tako u krug, svi rade, svi putuju, svi se educiraju. Ovako direktor turističke agencije obeća nekom direktoru da će njega, ženu i djecu poslati dvije sedmice u Tursku ako on odluči da djeca idu na ekskurziju, recimo u Španiju. Djeca odu u neki turistički resort, udaljen 30-tak kilometara od prvog grada, ne vide ništa osim plaže i buvljaka sa jeftinom kineskom robom. Sistem i plan – osnova svakog uspjeha.

Backstage: Koliko „javne ličnosti“ mogu imati uticaj na bolji plasman prozvoda koji reklamiraju/predstavljaju?
Naravno da mogu i to svakodnevno viđamo na TV ekranima, na bilbordima gdje god se okrenemo. Ali ako nema kvaliteta, teško da će taj brend postići neki veći i dugoročniji uspjeh. Zapravo, ovisi na koju kartu kompanija igra – uzeti pare za kratko vrijeme ili graditi brend za dugoročni rad.

Backstage: Da li se cijeni autorski rad u našoj zemlji?
Vrlo malo. Morate imati dosta energije i biti doslijedni sebi da bi izgurali neku svoju autorsku ideju, neki projekat bez obzira radilo se o projektu šireg ili užeg društvenog interesa. Ako niste stranački sponzorisani, teško da ćete u BiH napraviti neku autorsku priču. Prije je možete napraviti negdje van granica BiH pa sa tim referencama doći ovde i započeti nešto. To mi se nikako ne sviđa, ali govorimo o surovoj reali sa kojom se svakodnevno susrećemo.

damir

Backstage: Koliko su BH mediji podložni spinovanom novinarstvu? Vaš savjet, kako znati da li je informacija tačna, kako je provjeriti?
Spin je postao sastavni dio naših života. U magistarskom radu i knjizi koju pripremam, jedan poseban dio sam posvetio tome kao o tehnici kojoj danas mnogi pribjegavaju. Danas ako pratite jednu televiziju, čitate jednu novinu ili portal, osuđeni ste na jednoumlje. U najbanalnijem razgovoru sa nekim ko gleda drugu TV stanicu, čita druge novine I portale, doći ćete do spoznaje da živite u dvije potpuno različite države. Danas sami sebi morate biti mediji koji će pratiti sve kako bi isprocesuirao informacije koje je dobio sa više strana i izvukao neke svoje zaključke. Sretni su oni koji ne moraju pratiti vijesti, a takvih je danas zaista malo.

Backstage: Sa Balkana ne postoji javna ličnost iz domena show bizza koju niste intervjuisali, da li su veliki zaista najveći, te da li su moguća prijateljstva sa npr. Severinom, Oliverom, Ninom…
Postoji, Branimir Đoni Štulić :-) , ali teško da ću ga intervjuisati ja ili bilo ko od mojih kolega, barem ne u onom obliku kako bih to želio. Da, uradio sam dosta toga, jako sam ponosan na emisije, intervjue i show koji sam pravio. Sve su to bila neka moja zadovoljstva koja sam kroz posao dijelio sa publikom. Prijatelj je za mene uzvišena kategorija, u životu ih imaš nekoliko pravih, tako da bih prije rekao da su ljudi koje sam upoznavao kroz posao postajali moji dobri drugari. Sa nekoliko njih sam zaista blizak i privatno, često se čujemo i nevezano o poslu, tu smo jedni za druge i kada treba neki poslovni savjet, pomoć, sugestija … Sve nas u principu veže neki interes, kao uostalom i u svakoj drugoj životnoj domeni, ali neki ljudi se ipak prepoznaju i na drugom nivou osim na onom poslovnom. S vremena na vrijeme odem do Beograda ili Zagreba, pogledam neke predstave, filmove, odem na neke promocije i na taj način održavam kontakte i drugarstva sa ljudima sa kojima sam radio 20 godina i sa kojima ću opet nekada možda sarađivati, ko zna. Veliki ljudi i umjetnici su veliki jer su svjesni svojih uspjeha kao i godina rada i energije koji su uložili u njih. To mi je posvjedočilo i moje istraživanje za magistarski rad. Vremena za intervju i magistarsku anketu su imali Brena, Severina, Nina, Goran Milić, Zdravko Čolić, Edin Džeko, Zrinko Tutić i mnogi drugi veliki radnici u svojim domenama, ali vremena za to nisu imali neki početnici kojima sam i ja dosta pomagao, neke zvijezde reality i neke od mojih kolega koji više od pola svog života provode na FB u želji da priskrbe neki like. Samosvjesnost samokritičnost su temelji uspjeha, a veliki ljudi su svoj uspjeh gradili na tome, zato su tako stabilni , nepokolebljivi.

Backstage:  U medijima ste sa svojim emisijama konstantno podizali standarde na viši nivo… možemo slobodno reći bili primjer kako treba raditi projekte… međutim, već dugo ste van ove priče? Zašto? Da li vam nedostaje taj rad, da li možda planirate povratak na TV?
Lijepo je čuti takve komplimente, osobito od kolega. Smisao posla, osim zarade, je i da ljudi prepoznaju tvoj trud i emociju. Ja sam imao tu sreću da sam godinama mogao birati šta ću i koliko ću raditi pa je iz toga i proizilazila kvaliteta. Ne vjerujem da bi taj nivo kvaliteta mogao držati da sam bio prinuđen proizvoditi sadžaje na sedmičnom nivou i tako godinama. Poslijednje što sam radio za TV je show “Kod kuće je najbolje sa Damirom Šehanovićem” koji je više puta repriziran i koji je publika, ali i gosti, ocijenila najvišim ocjenama. Nažalost, u menadžemntima javnih servisa danas su uglavnom ljudi koji nemaju dodirnih veza sa novinarstvom niti produkcijom.  Njihovi aršini su dijametralno suprotni mojima, ja ne želim da plaćam “reket” u vidu procenta honorara nekome da bi radio ono što najbolje znam i što se većini svidjelo.Ako neko smatra da bi moja emisija i angažman doprinijeli boljitku programa, neka me pozove pa možda i ostvarimo novu saradnju jer u ladici imam scenario odličnog show programa. Ali vraćam se na neko od prethodnih pitanja i konzumiranje domaćeg proizvoda – mnogo je lakše kupiti emisiju iz Srbije ili Hrvatske nego proizvesti svoju pa tako plaćamo da gledamo neka Lica koja zvuče poznato, izbore naj kuhara Hrvatske, neki Kojin neinventivni show čija ideja i nije bila u osnovi loša … Istovremeno, ni u ludilu se ne može desiti da se neka TV emisija proizvedena u BiH, ne mislim pri tome na serije, zavrti na nekome od TV kanala u susjedstvu. Nadu mi daju novi regionalni kanali koji dižu standard i novinarstva i produkcije. Ja recimo trenutno najviše gledam Aljazeeru, odlični su u svemu što rade. Očekujem mnogo i od novog kanala N1 koji će funkcionisati regionalno. Možda to malo uzburka baru.

Backstage:  Slobodno vrijeme… da li se nedostatak istog pripisuje lošoj organizaciji, kako vi provodite vrijeme u okviru kojeg odmarate?
Morate naći slobodno vrijeme za sebe, neki ispušni ventil, neko mjesto gdje ćete skupljati energiju za nove pobjede. Trudim se da me usreće male stvari, kratka putovanja, neko dobro vino, sviranje, raja… Najviše slobodnog vremena provodim sa sestrićem Rijadom kojeg vodim na pozorišne predstave, koncerte, igraonice, kojem čitam bajke – iste one na kojima sam i sam odrastao. Igrajući se s njim održavam ono dijete u sebi. Imam neke drage ljude sa kojima razgovaram satima, neke sa kojima sviram i pjevam mada nisam nikakav pjevač, kad je lijepo vrijeme može me se vidjeti na biciklu… Suludo mi je da neko ne pronađe vrijeme za sebe. Pronađu ga ljudi koji imaju duplo više poslova i po dvoje –troje djece, kako onda da ga ne pronađem ja?

Oznake:
<
1975_1095832037257_4953_n

Jasna Hadžimehmedović-Bekrić – Modna kreatorka

>
Amraa

Amra Hašimbegović – CEO Global Market Solutions

Dado Delić (4)

Preporuka

Dado Delić – Putopis iz Kirgistana