Kategorije

Lejla Turčilo – prof.dr. na Odsjeku za žurnalistiku Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu

turcalo-lejla

Backstage: Lično ( datum i mjesto rođenja, )…
2. septembar 1977 Sarajevo.

Backstage: Edukacija, obrazovanje…
U Sarajevu sam završila osnovnu školu, potom Prvu gimnaziju, a onda na Fakultetu političkih nauka najprije dodiplomski studij u prvoj poslijeratnoj generaciji na Odsjeku za žurnalistiku, a onda i magisterij i doktorat na istom odsjeku. Magistrirala sam 2006, a doktorirala 2009 godine.

Backstage: Sadašnja pozicija-poslovni put…
Trenutno sam na poziciji vanredne profesorice na Odsjeku žurnalistika, a obavljam i funkciju prodekanese za nastavu FPN. Akademsku karijeru sam započela 2001 godine kao asistent pripravnik na prvom poslijeratnom međunarodnom projektu kojeg je Odsjek žurnalistike radio u saradnji sa School of Communication, Information and Library Studies Rutgers University iz SAD. Nakon toga počela sam raditi i sa studentima, kao asistentica prof.dr. Jelenke Voćkić Avdagić, koja je velikim dijelom zaslužna za moj ne samo akademski, nego i životni put i od koje sam doista mnogo naučila (i još uvijek učim). Potom sam birana u zvanje više asistentice, pa docentice i, evo u decembru prošle godine u zvanje vanredne profesorice.

Novinarstvo je oduvijek bilo moja ljubav i interes, još kao dijete radila sam na Dječijem radiju tadašnjeg Radija Sarajevo, a kao studentica na Radiju M i Radiju Zid. Ta su mi iskustva također izuzetna i dragocjena i iz njih nosim ne samo sjajne uspomene i mnogo znanja, nego i neke drage ljude koji su mi i danas prijatelji.

Backstage: Mess, Jazzfest, Sarajevo Film Festival…BH nogometaši, košarkaši, teniseri, odbojkaši …da li su festivalski i lični brendovi najbolji promotori BiH?
Apsolutno jesu. Kada nekome u inozemstvu pomenete Bosnu i Hercegovinu prva asocijacija su ratne slike, ali i Džeko, Teletović, Sarajevo Film Festival… Svi naši uspješni ljudi koji grade svoje karijere (ne samo u sportu i umjetnosti, nego i u brojnim drugim oblastima) i „ugrađuju“ sebe u projekte poput Messa, Jazzfesta i drugih, najčešće bez ikakve ili uz vrlo malu potporu države, jednom kad postanu poznati zapravo su naš najbolji izvozni brend i najbolji promotori Bosne i Hercegovine. Počelo je sa Danisovim Oskarom, a svi koji su došli poslije njega rade, kako je to on te 2001 godine rekao: za svoju zemlju, za Bosnu i Hercegovinu. Koliko im uzvraćamo, drugo je pitanje…

Backstage: Reality show je na tv stanicama veoma gledan format, kakav je vaš stav o tome?
Mislim da se čak ni prvi pokretači realityja nisu nadali ovolikom njegovu uspjehu i općoj pomami publike za takvim sadržajima. Reality programi su, čini mi se, popularni upravo zbog svoje banalnosti, zbog toga što ne traže nikakav intelektualni angažman od publike, zbog toga što su zasnovani na specifičnom tv voajerizmu i to su zapravo razlozi za zabrinutost. Često se zapitam u kakvom to društvu živimo i koliko smo nisko spustili ljestvicu ukusa i standarde kvaliteta ako su realityji najpopularniji format.

lejla 7

Backstage: Da li su mediji danas kao i prijatelji, da li mi trebamo odlučiti kojem ćemo mediju vjerovati, a ne vjerovati predrasudama?
Ja vrlo često sa svojim studentima razgovaram o tome koliko su mediji utjecajni i koliku odgovornost oni kao novinari imaju već samom činjenicom da svakodnevno ulaze u domove hiljada i hiljada ljudi. Povjerenje koje ljudi ukazuju medijima treba zaslužiti i održati. To sa jedne strane znači da mediji imaju obavezu prema gledateljima/čitateljima/slušateljima da budu najbolji što mogu. Znam da to zvuči kao utopija u vremenu u kojem živimo u kojem većina medija zapravo ne služi publici, nego donošenju što većeg profita svojim vlasnicima, ali mediji doista moraju biti najbolji mogući, a mi kao publika moramo od njih stalno i iznova to zahtijevati. To ne znači samo da mi trebamo odlučiti kojem ćemo mediju vjerovati, a kojem ne, nego i da trebamo natjerati medije da budu oni kojima se može vjerovati. One medije koji to ne žele ili ne mogu ispuniti mora se naprosto – isključiti. Ne samo iz svog života, nego i iz društva općenito. Nepodržavanje nekvalitetnih medija znak je zrelosti društva i obrazovanosti medijske publike. Možda u ovom trenutku obrazovanje i podizanje kompetencija takve publike djeluje kao nemoguća misija, ali vrijedi pokušati.

Backstage: Koliko je u svim profesijama bitna konstantna edukacija?
Eh, sad opet da pitate moje studente šta je to što im milion puta ponavljam, rekli bi: „Čitajte!“ Naravno da je konstantna edukacija, ona profesionalna, izuzetno važna, ali ne samo ona. Rad na sebi, stalna težnja da se prošire vidici i pokušavanje da se bude bolji važni su ne samo u profesiji, nego i u životu. Veliki sportista Ayrton Senna jednom je rekao kako nema idole, jer se divi samo radu, predanosti i kompetencijama i to je sjajan recept za uspjeh.

lejla 5

Backstage: Da li bi BiH trebala da ima više naučno-istraživačkih projekata… ako Da… koje su to teme koje bi trebali obrađivati?
BiH kao država uopće ne ulaže ni u kakve naučno-istraživačke projekte. Sve što urade istraživači, zapravo, rade ulažući vlastite napore i koristeći sredstva iz različitih grantova i sl. Dakle, ova bi zemlja, odnosno oni koji je vode, najprije trebala shvatiti zašto su uopće važna naučna istraživanja: jer ona treba da pokreću društvo naprijed i budu od koristi cijeloj zajednici, a onda bi u njih trebalo više ulagati. Teme za ta istraživanja neiscrpne su i brojne, već samom činjenicom da je ova zemlja suočena sa toliko problema i neriješenih situacija. Gdje god se okrenete ima tema i problema za istraživanje, a rezultati bi, nadati se, trebali doprinijeti da se ti problemi i riješe.

Backstage: Objavili ste dvije autorske knjige: „Politika-mediji-biznis u globalnom svijetu i u BiH“ i “Online komunikacija i offline politika u BiH”, dvije koautorske knjige, te brojne naučne i stručne radove u domaćim i inozemnim časopisima… na šta najčešće upozoravate u svojim radovima?
Predmet mog istraživanja je, zapravo, društvena uloga medija u različitim njihovim aspektima. Istraživala sam do sada ulogu medija u političkoj sferi, njihovu vezu sa biznisom i političkim elitama, utjecaj na korisnike, formu i metode kojima se služe u zavođenju javnosti (u čemu, nažalost, prednjače banalni sadržaji i nerijetko govor mržnje), te rastuću ulogu online medija u savremenom dobu. Ako bih trebala izabrati samo dvije teze koje bih voljela da ostanu upamćene kad je o medijima riječ, onda bih rekla da je izuuzetno važno odati priznanje (nažalost rijetkim) medijskim profesionalcima koji izuzetno odgovorno obavljaju svoj posao (i mi analitičari i istraživači medija često smo skloni generaliziranju kad je riječ o negativnim pojavama u medijima, pa nepravedno zapostavljamo svijetle primjere novinara-profesionalaca), te stalno i iznova educirati medijsku publliku da od medija traže više i bolje. Moje dvije ključne riječi (i dvije nade kad je o budućnosti profesije riječ) su, dakle: novinari/profesionalci (ima ih, još uvijek) i medijski kompetentna publika (bit će je sve više, nadam se).

lejla 3

Backstage: Zašto su korisnici društvenih mreža hrabriji, agilniji, uglavnom superiorniji, ali samo na društvenim mrežama, rijetko kad i u realnosti?
Jer je tako, naprosto, lakše. Lakše je kliknuti „going to“ nego otiči na neki događaj, lakše je likeati i shareovati post o nekoj humanitarnoj akciji, nego zaista pomoći nekome. Minimum ulaganja energije na internetu daje vam privid sudjelovanja i to je ta čarobna moć posebno društvenih mreža. Za nadati se da ona neće preuzeti primat nad našim aktivizmom u stvarnom životu.

Backstage: Izborna je godina u BiH… kakvu predviđate kampanju, prema vašem mišljenju koja će vrsta medija imati glavnu ulogu u kampanjama?
U ovoj je zemlji, nažalost, gotovo svaka godina predizborna i/ili post-izborna. Mi, zapravo, živimo nekakvu trajnu i stalnu medijsku kampanju u kojoj se ogroman broj političkih aktera uopće ne trudi detektirati goruća pitanja i ponuditi ozbiljna rješenja, nego nas tek pokušavaju fascinirati praznom retorikom kojom glorificiraju sebe ili najprizemnijim diskreditiranjem protivnika. Bojim se da će tako biti i u ovoj kampanji koja je već počela. Što se medija tiče, TV i dalje ostaje jedan od primarnih medija, iako društvene mreže polako preuzimaju primat i u ovom kontekstu.

Backstage: Kolika je odgovornost na vama kada je u pitanju vaša profesija, imate li kontakt sa bivšim studentima, nerijetko možemo primjetiti koliko ste ponosni kada neko od njih napravi uspjeh?
Ogromna je odgovornost, naravno. Svaka je nova generacija doista izazov i svaki put je moj cilj kada prvi put uđem u učionicu sa studentima na početku semestra da iz nje na kraju semestra ne izađu isti ljudi koji su ušli. Ne samo kad je riječ o njihovom znanju, nego i načinu razmišljanja, osjećaju odgovornosti i etike (što su u ovoj profesiji, zapravo, najvažniji kvaliteti koje morate imati)… Ja uvijek kažem da je većina naših studenata daleko, daleko bolja od uvjeta u kojima žive i studiraju i time sam ponosnija na njihove uspjehe u profesiji. Sjajni mladi ljudi rade sjajne medijske i druge projekte nakon završetka studija i ja sam jako ponosna na mnoge od njih. Nastojim im to pokazati tako što svake godine barem pet-šest njih dolazi na moje časove razgovarati sa studentima i podijeliti svoja iskustva s njima. A i Facebook dosta pomogne da pokažem koliko sam ponosna na njih :-) .

Backstage: Šta mislite, da li mi biramo profesiju ili ona nas… na šta trebaju mladi obratiti pažnju kada biraju šta će studirati?
Uvijek je to nekako splet želja, izbora, okolnosti i mogućnosti, ali većina ljudi na kraju, nadam se, dobije što je i željela. Ja sam, recimo, oduvijek željela biti na radiju, što mi se nije ostvarilo, ali danas eto predajem onima koji kasnije rade na radiju, TV u novinama, na portalima i za mene su stvari ispale još i bolje nego sam se nadala. Ne bih željela docirati i dijeliti „,mudre“ savjete mladim ljudima, ali čini mi se da je uvijek najbolje slijediti svoje snove, a prilika se uvijek nađe – ne kaže se uzalud da sreća prati hrabre. Uostalom, danas kada se sve profesije izuzetno brzo razvijaju i mijenjaju, puno je mogućnosti da čovjek u nekom trenutku promijeni i profesiju i okruženje u kojem radi, važno je samo da uvijek radi na sebi i za sebe bira najbolje.

Backstage: Kako jedna prodekanesa provodi slobodno vrijeme, kako se Vi odmarate?
Znam da će zvučati kao kliše, ali: dragi ljudi, dobre knjige i putovanja. Ja, zapravo, izuzetno uživam u svojoj profesiji, a i ona je takva da se teško može odvojiti slobodno od radnog vremena, tako da su mi sve ove tri stvari koje sam nabrojala: ljudi, knjige i putovanja dio i privatnog i poslovnog okruženja. I sretna sam zbog toga.

Oznake:
<
Amraa

Amra Hašimbegović – CEO Global Market Solutions

>
10374323_651717511568384_566841608_n

Amar Ajdinović – Profesor likovnog odgoja,...

12274281_1079174275435190_672599767175819676_n

Preporuka

Amel Tuka: “Cijeli dan mi je posvećen treningu i...