Kategorije

Emela Burdžović – Suvlasnica art boutique hostela Franz Ferdinand

Backstage: Lično ( datum i mjesto rođenja,)
12.05.1980. Sarajevo

azra1

Backstage: Ideja za Franc Ferdinand hostel…kada je nastala…koliko je prošlo vremena od ideje do realizacije… kako uopšte taj put izgleda…
Prvo je nastala ideja da otvorimo boutique hostel. Kako je muž duže u turizmu kao vlasnik incoming turističke agencije, želja mu je bila otvoriti jedinstven smještajni kapacitet, koji će upotpuniti domaću turističku ponudu i kojim će se Sarajevo pridružiti trendu nove vrste hostela, koji po povoljnim cijenama nude izuzetno dobar smještaj. Hostela ima mnogo, ali boutique hostel nijedan. To je značilo da će kompletna usluga morati biti na višem nivou, te da ćemo uređenjem hostela morati pričati dobru priču. Tu smo malo zakazali, ali upomoć je pritekao prijatelj Eldar Sarajlić koji je dao ime našem hostelu, a onda je lako bilo kreirati dizajn koji će turiste voditi kroz atenat na Franza Ferdinanda, događaj koji je Sarajevo po prvi put svrstalo na svjetsku mapu.

Backstage: Zašto ste se vezali za taj istorijski period?
Htjeli smo da priča našeg hostela bude usko vezana za grad, te smo upravo zbog toga tako zdušno prihvatili ideju našeg prijatelja. Iskustvo sa turistima nam pokazuje da je priča o ubistvu austrougarskog nadvojvode izrazito atraktivna ljudima iz cijelog svijeta. Naravno, u prilog našoj odluci išla je i činjenica da svijet ove godine obilježava stogodišnjicu atentata u Sarajevu.

Backstage: Da li je administracija otežavajuća ili olakšavajuća okolnost?
Nažalost, vrlo otežavajuća. Frustrirajuće je koliko država ne pomaže, da ne kažem opstruira, projekte malih poduzetnika. Znate, kad imate tako dobru ideju, uložite vlastiti novac, stvorite prepoznatljivo mjesto, angažujete sve domaće umjetnike i privrednike, zaposlite sebe i male ljude očekujete samo podršku. U normalnoj zemlji biste ju i dobili. U BiH ne.

Backstage: Ko je zaslužan za vizuelni identitet?
Ponosna sam sto su uz muža Emira i mene sve zamislili i izveli domaći kreativci. To su sarajevski arhitekti Adnan Drnda i Samir Solaković iz Arhilaba, zatim moj prijatelj, možda i najbolji dizajner u gradu, Almir Kurt Kugla, te brojna ekipa iz Federacije i RS koja je izradila sve od igle do lokomotive, čuvajući autentičnost austrougarske zgrade u ulici Jelića, u kojoj je hostel smješten.

Backstage: Ko su Vaši gosti…koja su im najčešća pitanja vezana za Sarajevo?
Naši gosti su i studenti i backpackeri i familije i parovi i poslovni ljudi. Upravo je to razlika između običnog i boutique hostela. Sa privatnim sobama, boutique hosteli privlače i one koji se nikada ne bi odvažili spavati u onome što klasični hostel podrazumijeva.  Ljudi dolaze iz cijelog svijeta, sa svih kontinenata, ali, naravno da prednjači regija. Regija traži zabavu, traži sevdah. traži ljude, traži dobre ćevape. Turisti iz drugih zemalja najčešće pitaju upravo za atentat na Franza Ferdinanda, te agresiju na Sarajevo 92 – 95. Mi smo grad koji impresionira, koji na maloj površini nudi bezbroj priča i velike ljude. To treba njegovati.

Backstage: Da li je postojao „faktor iznenađenja“ sa hostelom, s obzirom da ste već dugo poznati kao voditeljica, novinarka, općenito osoba iz medija?
Taj proces je išao postepeno. Polako sam se povlačila iz medija, učeći i spremajući se za novi posao. No, mediji su zauvijek u krvi, pa je sreća što radim i PR i makreting hostela, te i dalje imam dosta kontakta sa starim kolegama.

Backstage: Ko radi u hostelu, da li je teško uskladiti sve obaveze?
Hostel je samo jedan segment kojim se naša agencija bavi, tako da imamo vrlo ozbiljnu sistematizaciju. U hostelu rade mladi ljudi kao recepcioneri i oni su vrlo multifunkcionalni. Hostelska recepcija je vrlo specifična. Obaveze su kompleksne.  Na njima je da ugoste, da predstave goste, ali i vrlo često da se zabave s njima. Ostatak tima brine se za prodaju, PR, marketing, turističke ture…

Backstage: Da li ste zadovoljni recenzijama?
Zaista jesam. Divno je vidjeti da ljudi iz cijelog svijeta hvale ono u sto ste ulozili toliko ljubavi i energije. Svako ko je usao u nas hostel Franz Ferdinand imao je samo riječi hvale, ukoliko nije ostao bez teksta;) No, za recenzije se treba stalno boriti, kontinuirano njegovati uslugu, poboljšavati je, uvoditi inovacije. Nema opuštanja, puno se radi, ali se stiže.

Backstage: Koliko treba hrabrosti, novca, volje, želje, znanja za pokretanje vlastitog biznisa u BiH?
Treba hrabrosti. I treba biti stvoren za privatni posao. Sve ostalo se nabavi, obezbijedi, stekne. Lično se nikad ne bih odvažila da pored sebe nisam imala osobu predisponiranu za privatni biznis. Znate, rizik je to veliki, traži mnogo vremena i odricanja, mnogo brige i neprospavanih noći. Komplikovan državni aparat usložnjava cijelu priču i daje joj težu, složeniju dimenziju. No, zbog svega toga, kad napravite dobar rezultat, zadovoljstvo je veće i mnogo slađe.

Backstage: Koliko je bitno razlikovati se od drugih?
Mnogo. To je bio naš imperativ. Zato smo i otvorili prvi art boutique hostel u gradu i zato smo u njega investirali više, bolje, drugačije nego što je ustaljena bosanska hostelska praksa.

Oznake: , ,
<
UNaaaa

Una Bejtović – Vlasnica agencije “Bejtovic...

>
erol mujanovic2 yep office 01 2011

Erol Mujanović – Stručnjak za tržište rada i za...

12274281_1079174275435190_672599767175819676_n

Preporuka

Amel Tuka: “Cijeli dan mi je posvećen treningu i...