Kategorije

Alisa Vrabac: Predsjednica „PROF komunikacije“, predavač i samostalni konsultant iz oblasti komunikacija, neverbalne komunikacije i političke komunikacije, PR-a i srodnih oblasti

Bastage: Lično ( datum i mjesto rođenja, trenutna funkcija )…
August 21. Lavica u horoskopu sa jakim uticajem djevice i strijelca. Sarajevo. Funkcija koju obnašam je predsjednica „PROF komunikacije“, predavač i samostalni konsultant iz oblasti komunikacija, neverbalne komunikacije i političke komunikacije, PR-a i srodnih oblasti. Više o nama možete saznati na www.profkomunikacije.com, a možete nas pratiti i na FB page: https://www.facebook.com/PROFkomunikacije. To je jedna lepršava stranica za ljubitelje oblasti komunikacija (verbalne i neverbalne), medija, marketinga i PR-a.

Backstage: Kako ste se zainteresovali za neverbalnu komunikaciju?
Na fakultetu u USA sam izučavala sve oblike komunikacije, pa time i neverbalnu komunikaciju. Davne ‘95-'99. U početku je to bila obaveza, kasnije je postala akdemska ljubav. Naime, kada su Barbara i Alan Pease izdali knjigu „The Definitive Book of Body Language“ i kada su ovu oblast popularizirali na komercijalnoj osnovi, tada sam i ja odlučila da tu oblast populariziram u BiH cca 2009-10. godine. Brzo se pročulo, naši mediji imaju sluh za dobre stvari i tako, kasnije su uslijedile i druge zemlje okruženja u kojima su se pojavili i lokalni stručnjaci iz ove oblasti. Neki stručnjaci neki wannabe stručnjaci, no dobro.

Backstage: Koliko je značajno poznavanje neverbalne komunikacije?
Ako uzmete u obzir da emocije interpretiramo najvećim dijelom neverbalno, onda je to veoma značajno. 93% emocija interpretiramo putem neverbalnih znakova. Šta su ljudi bez emocija? Roboti. Kakvi bi bili naši odnosi sa drugim ljudima kada ne bismo izražavali emocije? Ne bi ni postojali. Iz tog razloga kažem da je neverbalna komunikacija veoma bitna obzirom da na ljudskim licima (prvenstveno) prepoznajemo emocije koje osjećaju prema nama. Neke od tih emocija nam druge osobe izraze „verbalno“, ali neke mi jednostavno „osjetimo“, „detektujemo“ upravo putem gesti. Gestama na podsvjesnom nivou čitamo i precizno interpretiramo emocije koje drugi osjećaju prema nama ili prema temi o kojoj govorimo, ali kao što rekoh, toga nismo svjesni. Zato tu sposobnost „čitanja emocija“ laički nazivamo „šestim čulom“, a zapravo se ne radi o tome nego je u pitanju Neverbalna Komunikacija. Sjetite se vremena prije skajpa, kada su se nepoznati ljudi dopisivali putem „chata“, npr. imamo dvije osobe, ona u BiH, on u Australiji. I…šta se desi? Taj par provede nekoliko mjeseci u dopisivanju, zaljube se, sve isplaniraju, i napokon, upriliči sastanak i upoznavanje. Kada dođe do upoznavanja, odjednom prestane ta ista zanesenost za koju su mislili da je „velika ljubav“ i onda jedno od njih dvoje kaže „ne znam stvarno, sve je bilo super, sve je bilo romantično, ali kada smo se napokon upoznali, čarolija je nestala.“ Zašto, šta se desilo? Pa evo šta se desilo: dok su komunicirali putem „chata“ komunicirali su samo „verbalno“, a bili su uskraćeni za „neverbalni doživljaj“, bili su dakle uskraćeni za priliku da „vide i osjete“ pravu emociju na licu osobe s kojom komuniciraju, da vide njihove geste. Zato je nestalo čarolije, jer kada su se upoznali shvatili su da ono što je „rečeno verbalno“ ne odgovara emocijama koje ta osoba izražava „neverbalno“, a da bismo vjerovali osobi, verbalna i neverbalna komunikacija moraju da se podudaraju tj. da su u harmoniji. Znači, narovoučenje: ništa ne radite na „neviđeno“.

Backstage: Kakva je situacija u BiH, da li ste angažovani samo u toku izbornih kampanja?
U toku predizbornih jesam, već u više navrata sam podučavala neke palamentarce vještinama komunikacije i javnih nastupa. Također sam držala seminare za „podmladak“ nekih političkih subjekata. Trenutno sam na specijalizaciji iz političke komunikacije u inostranstvu pa ne mogu baš sve ni da stignem. Stići ću, čim se kloniram.

Backstage: Bili ste u timu Baracka Obame…iskustva…poređenja?
Poređenja su „za ne porediti“ ali pokušat ću. Ozbiljna je to zemlja, tamo ne može svako „onako“ biti političar. Podrazumijeva se da tu postoje neke osnovne intelektualne pretpostavke, da kandidat posjeduje neka osnovna znanja o politici, komunikaciji, istoriji, i da ima neki vid „dobre volje“ da nešto uradi za neki „viši cilj“, za nešto od „kolektivnog značaja“. Mnogo sam naučila od ljudi tamo, a oni nisu bili škrti na dijeljenju zanja, što me je navelo na zaključak da zaista „znanje, ako se ne dijeli, je ništavno“. Amerikanci: ozbiljna je to nacija, mlada, ali jako ozbiljna sa veoma izraženim osjećajem kolektivne svijesti, koja u BiH nedostaje, a koja ne podrazumijeva samo kolektivnu svijest prema vjeri ili etnosu (jer je to onda vjerska skupina, a ne nacija), nego koja svim svojim građanima daje šansu, a ne samo onima koji su familijarno ili interesno povezani. To je slučaj samo u možda 1% najbogatijih. U BiH i u drugim zemljama regiona je u tom smislu situacija vrlo slična i cijena ljudskog dostojanstva i lojalnosti nekoj ideji je svakim danom sve niža, na rasprodaji rekla bih – „on sale“. Ljude i ideje u koje smo se nekada zaklinjali, sada bacamo pod noge. Kako je moguća ta i tolika transformacija, zar smo tada bili toliko glupi , a sada odjednom progledali? Ne bih rekla. Nego smo licemjerni. Generalno. Neka se pojedinci ne osjete prozvanima.

Uglavnom, kampanje su tamo mnogo, neuporedivo sistematičnije i mnogo preciznije nego ovdje. Tamo je to nauka koju rade kvalifikovani ljudi, dokazani ljudi. Kampanje su zasnovane na ozbiljnim pregledima trendova događaja i javnog mnijenja. Kampanje su zasnovane na empirijskim podacima, na istraživanjima, na matematici, statistici, kolektivnoj psihologiji, komunikologiji i sl. Nema „prepuštanja slučaju“. Sve je veoma precizno dirigovano i unaprijed isplanirano. Podsjetilo me je na neki „vojni kamp“, na sistem komandne odgovornosti u kojem svako ima svoju precizno definisanu ulogu, prava i obaveze. Nema svaštarenja. Timove diljem izbornih stožera su činili najbolji ljudi iz određenih oblasti. Tamo kampanje ne rade daidžići i amidžići ni zgodne sekretarice. Normalno, ne zaboravite da je njihov budžet za kampanju izražen u milijardama, pa je i to značajan faktor u osmišljavanju kampanje.

Ono što me posebno iznenadilo je broj volontera koji „vjeruju u tu stvar“, koji su svoje vrijeme bezuslovno poklanjali kampanji. Koji su izgarali da nešto urade za svoju zemlju, za neku ideologiju, ali da Vam kažem još nešto. Za takvo stanje svijesti je odgovoran dobar kolektivni „PR“. Dugoročni dobar PR u SAD-u je stvorio (kreirao) mnijenje koje vjeruje u to da je SAD najslobodnije zamlja na svijetu, da je to najdemokratičnija zemlja na svijetu, da oni imaju „slobodne“ koje druge zemlje nemaju, da se Vladi treba vjerovati, da će ih Vlada zaštiti itd. To zapravo nije uvijek tako jer i druge zemlje npr.zapadne Europe imaju te iste slobode, ali niko u njima sa tolikim ubjeđenjem i sa tolikom strašću, ne vjeruje u njih, koliko u svoje slobode vjeruju Amerikanci. Dakle, to je produkt dobrog, pravog, istinskog, osmišljenog  PR-a koji niti jedna vlada u BiH ne radi na sistematski način. Vlade nekih drugih zemalja u regionu to rade, i ja to prepoznajem, vidim korake koje poduzimaju i prepoznajem PR faze koje provode u pripremi neke nadolazeće društvene promjene ili uticaja na javno mnijenje. Ovdje je sve prepušteno slučaju. Ovdje me još uvijek neki pitaju „Bogati, šta ti je to Pe Er“.

Nego, da se vratim SAD-u. Dakle, volonteri su davali ne samo svoje vrijeme nego i novac, ali su i znali da ga daju jer će im se on„kroz nešto“ sutra vratiti. U BiH ljudi više ne izgaraju ni za što.  Valjda su pregorili, dali mnogo, a ništa nisu dobili. To u SAD-u ne bi bio slučaj generalno, a kada jeste, glasači kazne političku stranku koja je obećala, a nije ispunila obećanja. Ovdje se predizborna kampanja svodi na blaćenje drugih (negativna kampanja), a molim Vas lijepo, dajte mi recite tri obećanja prema narodu/glasačima koja će njihove živote učiniti boljima? Eto, sjetite se bar dva? Čija su? Koja se to stranka profilisala na taj način da u svim svojim istupima govori o konkretnim stvarima koje će učiniti za građane? Ovdje je biraju stranke po principu „od dva zla izaberimo bolje“, a šta je sa ozbiljnom politikom? Sa ozbiljnim obećanjima? Šta je sa prognozama? Šta je sa otvaranjem konkretnih radnih mjesta? Koliko? Kada? Šta je sa konkretnim i mjerljivim povećanjem bruto nacionalnog dohotka? Za koliko? Kada?  Eto, izađite na ulicu i pitajte osobu srednjeg obrazovanja, srednjih primanja, srednjih godina šta predstavlja SDP, ili SDA, SBB, ili HDZ…šta je njihova politička platforma i šta su obećali? Pa nije valjda poenta politike „političko prepucavanje, cirkus“, valjda je poenta politike da izabrani političari predstavljaju narod koji ih je izabrao i bore se za poboljšanje kvaliteta života istih tih građana. Kada sam pitala prijateljicu Iračanku da li im je bilo bolje sa Sadamom ili posliije Sadama sjetno je odgovorila: „Nismo mi narod za demokratiju, mi smo divlji narod, nama treba neko da nas drži pod kontrolom. Za demokratiju ipak treba prosvijetljenje i obrazovanje, a mi sada idemo nazad i iz nas izlazi samo ono najgore“, reče tamo neka Layla. Ima i kod nas Lejli… Obrazovni sistem u BiH nazaduje, a ne napreduje. Šta onda možemo očekivati od budućih generacija koje se trenutno indoktriniraju kroz ovaj obrazovni sistem u kojem se miješa i vjera i nauka, u kojem se falsifikuje istorija, u kojem se negira ono što cijeli svijet zna itd.

Backstage: Da li neverbalnu komunikaciju možemo koristiti u različitim profesijama?
Svakako da NVK možemo koristiti u više od jedne struke. Npr. može se i treba se koristiti u policiji, u sudstvu, u tužilaštvu, općenito u pravu. Zatim,  nije loše ni vi novinari da znate interpretirati određene znakove koji će navesti vaše sagovornike da npr.kažu više nego su planirali ili koji će vam otkriti da li sagovornik laže i time omogućiti da bolje navigirate intervjuem itd.

Backstage: Da li se može trenirati pa zavarati stručnjak kao VI?
Može, ali mnogo teže nego neko ko nije treniran. Kako može? Tako što je potrebno vrijeme da osoba (stručnjak) usvoji ova znanja i da ona postanu dio vašeg bića, da postanu automatizam. Do tada, pravi, hladni, bezizražajni manipulator može zavarati sručnjaka, ukoliko stručnjak nije „upalio antene za detekciju laži“. To je svjesni napor i zahtijeva svijesno korištenje vještina.

Backstage: Na koji način i u kojim sve poslovima možete biti angažovani?
Reklamna industrija i kreiranje imidža, politička komunikacija, predizborne kampanje, istrage i sl. Jeste li gledali seriju u kojoj Tim Roth igra ulogu istražitelja specijaliziranog u domenu neverbalne komunikacije? Serija se zove „Lie to Me“ ili „laži me“ i zaista je veoma interesantna, pa ako niste, pogledajte.

Backstage: Koliko je bitno kako izgledamo gledano iz Vašeg ugla?
Ako znamo, a znamo, da se prvi utisak o nekome stiče u toku prvih nekoliko sekundi, i da taj utisak ostaje nepromijenjen jako dugo vremena, onda se nameće zaključak da je prvi utisak veoma bitan. Drugi nas (pr)ocjenjuju dok im prilazimo, posmatraju naše držanje, načih i ritam hoda, garderobu, izraz lica, kontakt (ili nedostatak) očima i o nama donose sud mnogo prije im uopšte priđemo i kažemo „zdravo“. Sjetite se filma Toma Cruise-a kada dolazi na vrata i kaže mu djevojka (Renee Zellveger) „You had me at hello“.  Dakle, ako već znamo da je prvi dojam veoma bitan, stavite ga u svoju korist.

Backstage: Da li se može „ukloniti“ trema od javnog nastupa?
Može, zajedničkim radom i dobrom pripremom. Osim toga, najbolje će tremu otkloniti osoba koja istinski vjeruje u ono o čemu govori. Zato vjerujte u ono što govorite i pokazujte emocije. Gestikulišite. A ako ne vjerujete u to što govorite, ustupite mjesto onome ko vjeruje. Treba: ukoliko se radi o blokirajućoj tremi, potreban je prvo rad sa psihologom koji će otkloniti uzrok treme (nastao nekada ranije ili možda još u djetinjstvu), a potom sa komunikologom, koji će Vas pripremiti za javni nastup.  Poznajem neke ljude koji su odustali od političke karijere, jer su znali da to podrazumijeva određeni broj ili % javnih nastupa. A imali su šta reći, mogli su nečim doprinjeti bh.društvu. Ipak, poenta koju podvlačim jeste: ima lijeka.

Backstage: Koliko prema neverbalnoj komunikaciji možete biti brži od same vijesti, recimo vidite svjetski poznati par koji još nije objavio da je u vezi, ali prema govoru tijela Vi to možete prepoznati?
Vrlo lako se intimnost može vidjeti. Pa sjetite se one slike (snimka) Angeline Jolie i Brad Pitta, sa mislim dodjele Oscara, na kojoj je očigledno da ga ona „voli“, da mu se „umiljava“… zavodi ga kao zaljubljena šiparica. Bilo je to prije nego su javnosti obznanili da su i zvanično postali par.

Evo vam jedan trik: kada želite da vidite da li je npr. sekretarica u bliskoj vezi sa direktorom, pogledajte i pratite njihove kukove. Ako su kukovi blizu, postoji intimnost, a ako nisu (kada stoje, kada se slikaju, kada se pozdravljaju/ljube „prijateljski i sl.) onda nema intimnosti…i prestanite tračati ljudima iza leđa!

Backstage: Privatno ste angažirani i u humanitarnim projektima?
I prije angažmana sa Međunarodnim klubom žena, i poslije njega, uvijek mi je bilo drago učiniti nešto za druge. Pogotovo volim pomoći „mladim ljudima ili kako ja kažem, maloj raji“ da ispolje neki svoj talenat ili ispune neku svoju želju, ali je to još najljepše činiti daleko od očiju javnosti. Volim pomoći valjda zato što je moj put bio trnovit i što ne mogu reći da je bilo lako, pogotovo ne na Balkanu gdje su ljudi generalno velike interesdžije i veoma kalkulativni, valjda je posljeratno stanje zemlje učinilo svoje, a opet s druge strane, život mi je dao neke dobre karte i pozicije pa se baš i ne trebam žaliti. Kukanje nikada nije bio moj sport. Od toga se ne živi, nego od rada i pozitivne karme. I kada ne ide, ja kažem: pet plus! FORWARD iliti  naprijed, jer kada sami sebi prestanete da stojite na putu, tada će se i svi ostali skloniti s njega i tražiti neko svoje mjesto pod suncem.

 

Oznake: , ,
<
IMG_ 033

Dino Selimović, Generalni direktor Fudbalskog Kluba...

>
UNaaaa

Una Bejtović – Vlasnica agencije “Bejtovic...

12274281_1079174275435190_672599767175819676_n

Preporuka

Amel Tuka: “Cijeli dan mi je posvećen treningu i...