Kategorije

Aida Daguda – Direktorica Centra za promociju civilnog društva

Backstage: Lično (datum i mjesto rođenja)…
Rođena sam 7. marta 1970. godine, u Jablanici (Hercegovka)

Backstage: Edukacija, obrazovanje…
Diplomirala sam na Mašinskom fakultetu u Mostaru, Univerzitet Džemal Bijedić. Iako mi inžinjerski pristup pomaže puno, u profesionalnom angažmanu, značajno je i stalno neformalno obrazovanje.

Backstage: Kako je izgledao Vaš poslovni put… da li bi bio lakši da je sistem u BiH uređeniji?
Tokom rata počela sam raditi za humanitarnu organizaciju iz Danske, koja je pomagala izbjeglicama u nekoliko kampova u Jablanici. Kroz  rad s  njima i proživljavanjem njihovih životnih priča, otkrila sam da me rad s ljudima privlači više nego rad sa mašinama (smijeh). Radila sam 10 godina u stranim organizacijama, gdje sam naučila puno toga i onda sam 2005. g. odlučila preći u domaću, bh. organizaciju. Od tada sam u Centru za promociju civilnog društva i uživam u svom poslu, jer mi daje slobodu ostvarivanja vlastitih ideja i priliku za rad sa izvanrednom ekipom.

Svakako bi za moju karijeru bilo lakše da je sistem bio uređen, da sam fakultet mogla završiti bez prekida od 4 ratne godine, da se ostvarim u inžinjerskoj karijeri. Budući da to nisam mogla promijeniti, prilagodila sam se situaciji i mislim da sam na kraju zadovoljna što mogu skromno doprinijeti uređenju tog sistema. Nije se lako izboriti sa svim izazovima; često imam malo ili nikako vremena za porodicu, i sebe, ali skoro  uvijek biram teži put, tu se nekako rezultati najbolje vide.

Backstage: Da li HRM ima adekvatnu zastupljenost u firmama u BiH, da li rukovodstvo bh. preduzeća zna kolika je moć u ovoj oblasti?
Snaga svake organizacije počiva isključivo na ljudima koji u njoj rade, to je činjenica koja podjednako važi i za profitne i neprofitne organizacije. Neprofitne organizacije po pravilu nemaju sredstava niti vremena  posvetiti se upravljanju ljudskim resursima na profesionalan način i onako kako ti resursi zaslužuju, ali srećom, kao balans tom problemu imamo ljude koji su dovoljno motivirani svojom željom da doprinesu promjeni u društvu  i koji „izgaraju“ na poslu. HRM ipak spada u red naprednih poslovnih strategija koje obično dolaze „na red“ kada se u firmama poslože ostale stvari, što je svakako pogrješno. Međutim, imam razumijevanja za ljude koji su na rukovodećim pozicijama, jer ovo vrijeme je vrijeme donošenja teških odluka.

Backstage: Koliko je bitno biti društveno odgovoran i kao pojedinac i kao institucija? Imate li pozitivne primjere iz BiH?
Društvena odgovornost, izgleda, postaje sve rjeđa kategorija u BiH, ali je zbog toga sve dragocjenija. U ovakvom okruženju teško je biti društveno odgovoran/a. Srećom, svijetlih primjera imamo, naročito u biznis sektoru.

Centar za promociju civilnog društva (CPCD) je od 2010. godine sekretarijat Mreže UN Globalnog sporazuma u BiH, koja okuplja oko 90 preduzeća i NVO. CPCD je izdao publikaciju „Najbolje prakse društveno odgovornog poslovanja u BiH“ u kojoj se  na jednom mjestu mogu pronaći svijetli primjeri u poslovanju, kada se osim glavne poslovne aktivnosti pokazuje i briga za zajednicu. Pozitivni primjeri uvijek zaslužuju posebnu pažnju, podršku društva i priznanje.

Mreža je otvorena za sve koji žele doprinijeti promociji društveno odgovornog poslovanja u BiH.

Backstage: Da li vam se čini da nekada projekti ne budu realizirani jer se u startu obeshrabrimo zbog nedostatka novca i ne pokušamo naći drugo rješenje?
Ovo je moje omiljeno pitanje! Najprije moramo razbiti predrasudu da je projekt nešto što se radi kad se dobiju novci, nikako drugačije. Za mene lično, pravo je otkriće bilo da se brojne stvari, čak i one koje stvarno mijenjaju uslove života, mogu uraditi sa minimalnim sredstvima, uz korištenje volonterskog rada, pomoći brojnih aktera u zajednici (preduzeća, lokalne vlasti, pojedinaca). Mislim da su ljudi podlegli  apatiji i da puno lakše nalazimo izgovore za nečinjenje, umjesto da se angažiramo, čak i u misijama koje izgledaju kao nemoguće na prvi pogled.

Savršen primjer je Program malih grantova, kroz kojim se, uz finansijsku pomoć Švedske razvojne agencije, svake godine dodijeli oko 50 malih grantova grupama građana i udruženjima građana širom BiH. Susret s tim nevjerovatnim ljudima me uvijek iznova uvjeri da smo mi, građani/ke BiH, pametni i sposobni, samo možda ne vjerujemo sami u sebe dovoljno.

Backstage: NVO sektor danas, šta bi trebalo, a ne radi?
NVO sektor suočava se sa mnogim izazovima, a mislim da je ipak najveći raskorak između potrebe za finansijama bez kojih se ne može raditi i potreba na terenu, među korisnicima usluga. Zbog toga se dešava da organizacija svoje ionako „mršave“ resurse usmjerava prema namicanju sredstava, a zapostavlja svoju osnovnu misiju. Mi u CPCD smatramo da NVO sektor mora pokazati više transparentnosti u svom radu i biti u tome ispred ostalih aktera u društvu. Postoji veliki broj organizacija koje to već jesu, ali na tome svi moramo raditi i dalje.

NVO sektor treba biti beskompromisan u borbi za očuvanje vrijednosti našeg društva. Političkih utjecaja, nažalost, ima, ali se opet vraćamo na transparentnost – i tada bi to bilo OK; do sada se niti jedna NVO nije javno deklarirala  u čijem interesnom polju se nalazi.

I na kraju, jedna važna infomacija – godišnje naša vlast (na raznim nivoima) udruženjima ukupno dodijeli preko 100 miliona KM. Od toga oko 40 miliona odlazi na sportska udruženja i klubove. To je ogroman novac, koji se često dijeli bez odgovarajućih kriterija, a dešava se da se ne traže ni finansijski izvještaji. U tom polju će se CPCD angažirati i dalje sa ciljem da se regulira podjela ovog dijela javnog budžeta.

Backstage: Pokretačica ste mentorskog programa za žene u BiH? Možete li nam predstaviti ovaj program?
Moja životna promjena desila se odlaskom u Sjedinjene američke države 2009. godine, kada sam učestvovala u mentorskom programu FORTUNE/U.S. State Department Global Women’s Partnership.

Prema uzoru na taj program, nastao je naš, bh. mentoRING program – jedinstven, drugačiji i tako pun posebne pozitivne energije. mentoRING je bolji i veći od svih sličnih programa u regiji, a stotine i hiljade nevjerovatnih žena u njemu svaki dan prepoznaje svoju lidersku ulogu i moć koju daje znanje i podrška drugih. Za dvije godine smo povezali 230 mentorica iz biznisa, vladinih institucija, politike, medija, NVO, i ostalih sektora, sa 305 mladih žena željnih novih znanja i podrške u razvoju karijere. Naša facebook porodica okuplja više od 4.000 žena iz cijele BiH.

U toku je javni poziv za učešće u ovom programu za 2014. g., a prijave su jednostavne i vrše se preko stranice www.mentoring.ba. Ove godine imamo još raznovrsniji program čija tema je upotreba novih tehnologija. Osim mentorskih dana, imat ćemo odlične edukativne programe, zanimljive susrete i veliki završni događaj u maju 2014. godine. Moja omiljena uzrečica iz mentoRING programa je „Možemo sve što hoćemo“ – zar to ne govori dovoljno?

Backstage: Vi spadate u grupu jakih, sposobnih žena, obrazovanih, lijepih, uspješnih… Da li bi ovakvi epiteti trebali prestati biti rijetkost? Zašto se smatra uspjehom ako žena u BiH ima sve navedene osobine?
Odgovor na ovo pitanje je jednostavan – to nije rijetkost u BiH. Mi smo prebogata zemlja u tom smislu, jer imamo mnogo sposobnih, obrazovanih i uspješnih žena! Zanimljivo je da žene uglavnom imaju toliko posla da nemaju vremena podvući crtu i uvidjeti koliko su, ustvari, uspješne i moćne. Naglašavam da se to ne odnosi samo na zaposlene žene.

Međutim, kao i sa mnogim drugim bogatstvima u BiH, ne vidimo ono što je očito.  Sposobne žene su sakrivene od oka javnosti, jednim dijelom zbog jakih predrasuda koje se brižno (nekada i nesvjesno) njeguju, kao i zbog prostog straha od gubitka dijela moći. Sistematski se ubija samopouzdanje i samosvijest žena raznim metodama, a bojim se da su najučinkovitije metode one preko medija i kućnog odgoja. Molim vas obratite pažnju na to, svuda je prisutna pojava „guranja“ žene u jedan određeni, negativni obrazac – od popularnih TV serija, politike, reklama, pa do viceva.

Backstage: Kada je osnovan Centar za promociju civilnog društva? Šta su ciljevi vašega djelovanja?
Centar za promociju Cilvilnog društva osnovan je, sada već davne, 1996. godine. Jedna smo od prvih nevladinih organizacija osnovanih u BiH. CPCD je osnovan na inicijativu nekoliko pojedinaca motiviranih zajedničkim uvjerenjem da je promocija i zagovaranje osnovnih principa i vrijednosti otvorenog društva i demokratije učešća, jedan od ključnih faktora za izgradnju održivog bh. društva. Trenutno imamo 16 zaposlenih ljudi koji rade na 15-ak projekata, programa, incijativa te upravljaju sa nekoliko snažnih mreža u BiH. Osnovna misija CPCD-a jeste promocija i razvoj civilnog društva, međusektorske saradnje i dobre uprave u BiH. Svoj rad CPCD zasniva na posvećenosti, timskom radu, profesionalizmu, partnertvu, inovativnosti, originalnosti i transparentnosti.

Backstage: Koliko je bitno podržavati volontiranje u BiH?
Kako sam već kazala, bh. društvo dosta je neuređeno u svim segmentima, tako i kada govorimo o volontiranju. Taj altruistički poziv je nešto čemu, u svakom slučaju, treba dati podršku i raditi na razvoju ovakvog društvenog pristupa. Brojni su primjeri volonterskih akcija i angažmana koji BiH svrstavaju među zemlje bogate filantropima. Međutim, pitanje je od koga se može očekivati volonterski angažman. Najveći problem ljudi u BiH jeste nezaposlenost, njihova pažnja je prevashodno usmjerena na egzistenciju, tako da preostaje malo vremena i prostora za volontiranje. Postepenim uređivanjem našega društva, vjerujem da će biti sve više ljudi koji će biti u prilici i željeti svoje vrijeme posvetiti za opću dobrobit.

Oznake: ,
<
erol mujanovic2 yep office 01 2011

Erol Mujanović – Stručnjak za tržište rada i za...

>
Melika Husic-Mehmedovic

prof. dr. Melika Husić-Mehmedović – profesor iz...

12274281_1079174275435190_672599767175819676_n

Preporuka

Amel Tuka: “Cijeli dan mi je posvećen treningu i...